1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Nemam pravo na svoj jezik

Malena Mostarka Jelena nestrpljivo čeka rujan, kada će po prvi put sjesti u školsku klupu. Sada joj je najvažnije druženje, škola, prijatelji, ali...

Oko 200 djece srpske nacionalnosti u Hercegovačko-neretvanskoj županiji (HNŽ) imaju dvije mogućnosti osnovnoškolskog školovanja: po planu i programu na hrvatskom jeziku te po planu i programu na bosanskom jeziku, jer u Bosni i Hercegovini (BiH) ne postoji jedinstveni nastavni plan i program. Ovaj apsurd nije prisutan samo u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), već i u Republici Srpskoj (RS) gdje to pravo nemaju djeca hrvatske i bošnjačke nacionalnosti.

Roditelji u Mostaru ne žele djecu izlagati neugodnostima

Roditelji mališana u Mostaru ne žele podjele po etničkom principu ali smatraju nužnim zastupljenost minimuma nacionalne grupe predmeta. „Srpska djeca u FBiH nemaju mogućnost da nastavu pohađaju na svom maternjem jeziku, a u tek nekoliko škola i to na području Drvara i Glamoča imaju mogućnost izučavati nacionalnu grupu predmeta. U Mostaru pohađaju nastavu na bosanskom i na hrvatskom jeziku, a, nažalost, bilježe se i slučajevi diskriminacije. Ali, roditelji u Mostaru ne žele politizirati ovo pitanje niti svoju djecu izlagati neugodnostima“, kaže Sanja Bjelica Šagovnović, majka djevojčice koja ove godine kreće u školske klupe i članica Upravnog odbora Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva (SPKD) 'Prosvjeta' Mostar.

Bosnien und Herzegowina Bildung Sanja Bjelica Sagovnovic Journalistin

Sanja Bjelica Šagovnović

Ona podsjeća da Srbi u Mostaru i u HNŽ-u nemaju svoje predstavnike u vlasti, a da kod aktualnih vlasti do sada nije bilo sluha za ovo pitanje. „Zbog nemogućnosti rješavanja ovog važnog pitanja u okviru obrazovanog sistema i na političkom nivou, SPKD 'Prosvjeta' Gradski odbor Mostar prije dvije godine pokrenuo je dopunsku nastavu 'Prosvjetnu školu srpskog jezika, istorije i kulture', gdje djeca subotom slušaju o svom jeziku i kulturi. Za sada je to jedini način. Nadam se da će doći vrijeme kada će nestati diskriminacije i segregacije u ovoj zemlji i da će svako dijete biti ravnopravno i školovati se u kvalitetnom obrazovnom sistemu“, komentira Bjelica Šagovnović.

Zavod za školstvo: Nemamo novca

Željko Ćorić, ravnatelj Zavoda za školstvo HNŽ-a kaže da za sada nije moguće organizirati nastavu na srpskom jeziku prvenstveno iz financijskih razloga. „Olako kažemo da je riječ o diskriminaciji. Kada govorimo o Mostaru, ovdje je problem velike razuđenosti područja i malog broja djece. Treba se organizirati prijevoz, učitelje... a uz stalne probleme u školstvu, to sada nismo u mogućnosti. Problem je više praktične nego političke prirode“, kaže Ćorić podsjećajući da u Općini Ravno postoji područna škola gdje je organizirana nastava na srpskom jeziku, po nastavnom planu i programu RS-a.

Međutim, Ravno je od Mostara udaljeno oko 120 kilometara te je roditeljima djece srpske nacionalnosti ta solucija još neprihvatljivija.

Ipak, na rješenju ovog pitanja insistirati će nova ministrica obrazovanja i znanosti FBiH dr. sc. Elvira Dilberović. „Čim sam došla na dužnost ministrice, tražila sam informaciju imaju li djeca srpske nacionalnosti pravo na nacionalnu grupu predmeta. Doznala sam da stanje i nije tako loše kako se percipira u javnosti, dok se to ne bi moglo kazati i za RS“, kaže ministrica Dilberović.

No, kaže da se mora ukloniti segregacija djece u FBiH, a što je stav i Vijeća Europe u BiH.

„Na žalost, stručne preporuke od strane naših njemačkih partnera koje su poslane etnitetskim i županijskim resorima nisu prihvaćene. Mora se pokazati odgovornost i pružiti financijska pomoć kako bi se uistinu riješio ovaj problem“, stav je ministrice.

I njezin prethodnik na toj ministarskoj dužnosti, mr. Damir Mašić kaže da je za vrijeme njegova mandata u četiri županije u FBiH omogućeno djeci srpske nacionalnosti pravo na materinji jezik i nacionalnu grupu predmeta, no da to pravo nemaju i djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u RS-u.

„Ko može zabraniti bilo kojem pripadniku konstitutivnog naroda u BiH da se obrazuje na svom jeziku, kako to Ustav propisuje? Jasno se kaže da postoji tri jezika i dva pisma, a zbog političkih kalkulacija od toga se stvara problem“, stava je Mašić.

I tako ponovno idemo ispočetka...

Model za rješenje ipak postoji i to u – Banja Luci

No, upravo u RS postoji jedinstven primjer u BiH.

Bosnien und Herzegowina Bildung Ivica Bozinovic katholischer Priester

Ivica Božinović

Katolički školski centar (KŠC) 'Bl. Ivan Mertz' u Banja Luci pohađaju djeca sve tri nacionalnosti. Uče se ne samo hrvatski književnici, nego i svi s područja BiH, bošnjački i srpski, kao vrijedna i zajednička baština. Primjerice, djeca koja žele pišu na ćirilici, i na srpskom kao i na bosanskom i tu se ne vidi nikakav problem jer se, kako kažu, čovjek poštuje u svome identitetu.

Ravnatelj KŠC-a mons. Ivica Božinović, smatra da se za sve treba pronaći – dobra volja. „KŠC je prepoznat u BiH kao primjer-škola gdje se ne samo poštuju nego i njeguju različitosti. Nastojimo svakome pružiti mogućnost da se pokaže u onome što on jest. Nije teško organizirati takvu nastavu , a mnoge stvari u BiH 'šepaju' zbog nedostatka političke volje. Jedni prema drugima pristupamo s velikim nepovjerenjem. Kada se stvori dobra politička klima biti će riješeno, ne samo ovo pitanje, nego i većina ostalih“, zaključuje on.

Akademik, prof.dr. Slavo Kukić sa Sveučilišta Mostar kaže da za ovo pitanje snose odgovornost političari. „Pitanje je stručne naravi – imamo li zaista tri ili jedna jezik. Suglasja oko ovog pitanja i jedinstvenog jezika u BiH neće biti jer političke kaste stalno podgrijavaju nacionalne tenzije. Kao nigdje u svijetu, ovdje se rađamo poligloti jer odjednom znamo tri jezika“, kaže sociolog Kukić za DW.

I tako, u BiH 'nitko nije kriv', a prst je uvijek 'uperen u drugog'.

Ali, sve to šestogodišnjoj Jeleni nije važno jer sada ima nešto drukčije brige: kupiti školsku torbu s likom 'Pepeljuge' ili 'Minnie'. Ovi problemi svakako će je čekati.