1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Nema rješenja za krizu s izbjeglicama!

Europska unija ne uspijeva pronaći rješenje za krizu s izbjeglicama. To nije dobro, smatra u svom komentaru Bernd Riegert.

Uz velike napore i jedan krajnje neodređeno formuliran dokument, luksemburški predsjedatelj Vijeća EU-a uspio je malo zamazati pukotinu na Europskoj uniji. Ministri unutarnjih poslova su daleko od zajedničkog, a kamoli solidarnog, odgovora na sve veću krizu s izbjeglicama. Odluke o razumnoj raspodjeli pridošlica na sve zemlje EU-a odgođene su za oktobar. Mnogi istočni Europljani, ali i Velika Britanija, i dalje se protive dogovoru.

Postoji samo „politički dogovor“, što će reći, gomila praznih riječi koje nemaju nikakav uticaj na stvarnost, bilo da se radi o izbjeglicama, pomagačima ili graničarima. „To nam nije dovoljno“ – ispravno je primijetio njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere. Ni pritisak koji je on – pojačanim kontrolama na njemačkim granicama – htio izvršiti na europske partnere, očigledno nije bio dovoljan. Većina zemalja EU-a je za drukčiju raspodjelu izbjeglica, ali zemlje koje do sada nisu primale izbjeglice ne žele ni čuti za nekakav ključ raspodjele.

Nigdje rješenja

Prvobitna namjera da se do 160.000 izbjeglica iz Grčke, Italije ili Mađarske, tijekom iduće dvije godine, rasporedi u zemlje EU-a ionako ne bi promijenila dramatičnu situaciju na granicama duž „balkanske rute“ i u Njemačkoj. Na izazov koji predstavlja potreba da se odmah nađe smještaj za stotine tisuća ljudi, Bruxelles nije dao odgovor. Zahtjev koji ministri stalno ponavljaju, da se bolje štite vanjske granice EU-a, trebao bi značiti: puštajte manje izbjeglica da uđu. Ali, hermetičko zatvaranje granica bi upravo na moru - dakle pred obalama Grčke i Italije - bilo vrlo teško izvesti.

Riegert Bernd Kommentarbild App

Bernd Riegert

Ideja da izbjeglice i tražitelji azila u Europsku uniju ulaze kroz specijalne i brzo djelujuće prihvatne centre, samo je optička varka. Takvi prihvatni centri, s izuzetkom onog u talijanskoj Cataniji, postoje samo na papiru. Grčka je upravo izrazila spremnost da počne s konkretnim planiranjem. A ako je osiguravanje vanjskih granica ključ uspjeha, onda to znači da ksenofobični Viktor Orban zapravo ispravno postupa kada gradi ogradu, zar ne?

Prvo pada Schengen, a zatim i Unija?

To što je Njemačka iznenadno uvela kontrole na svojim granicama, u Bruxellesu nitko nije kritizirao. Čak su i druge zemlje počele tako postupati. Austrija, Češka, Slovačka i Nizozemska se pozivaju na klauzule Šengenskog sporazuma o posebnim situacijama. Izbjeglicama i tražiteljima azila će sada biti teže prodrti u Europu. Oni će tumarati tamo-amo između Mađarske, Srbije i Austrije. Krijumčarske bande će samo trljati ruke. Jer, što je prelazak granice teži, cijene su veće.

Tek sada EU počinje razmišljati da s više novca potpomogne sirijske izbjegličke kampove Ujedinjenih naroda u Turskoj. Prekasno – iako UN već godinama traže novac za to.

I poslije konferencije ministara unutarnjih poslova ostaje gorka spoznaja da u europskoj politici prema izbjeglicama nema stvarnog napretka. Luksemburški predsjedatelj Vijeća EU-a Jean Asselborn dobro je stanje opisao: ako se Europa sada ne sabere, ova kriza će je razderati.