1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Nema razloga za tapšanje po ramenu

Njemačka vladajuća koalicija demohrišćana i SPD-a ostavila je po strani spor oko tranzitnih zona za izbjeglice. Napor da se zaustavi navala izbjeglica, iznjedrio je nove nedovoljno ubjedljive ideje, smatra Bend Gresler.

Dobro je da neće biti ograda ili zidova iza kojih bi hiljade izbjeglica "u tranzitu" morale da čekaju na odluku o protjerivanju. Da se oforme ovakve tranzitne zone, bez formalno pravnog ulaska u Njemačku, predložila je bavarska partija CSU. To je u stvari bespomoćni pokušaj da se savezna zemlja što je prije moguće rastereti onih pridošlica "bez perspektive" da ostanu u Njemačkoj. Ali, logori ovog tipa, čak iako nemaju sličnosti s Gvantanamom ili bivšim njemačkim koncentracionim logorima, nisu samo sporni s pravne strane već ne odgovaraju vremenu u kojem živimo.

CSU se u svakom slučaju izborio za sprovođenje boljeg upravljanja i kontrole izbjegličkih struja u Bavarskoj. Umjesto "tranzitnih zona" biće oformljena "posebna prihvatilišta" u kojima bi trebalo da se u ubrzanom postupku izvrši provjera i registracija. Izbjeglice se takođe smiju slobodno kretati, ali moraju da ostanu u okrugu u kojem su primljene. Ovo oboje su preduslovi za provjeru zahtjeva za azil kao i za odobravanje socijalne zaštite. No, možda ima onih, i to ne mali broj, koji upravo zbog ove procedure i znajući da nemaju šansu da im zahtijevi budu priznati, odlaze u ilegalu. Hiljade neregistrovanih izbjeglica je proteklih nedjelja ušlo u zemlju. Vrijeme će pokazati kako ćemo se prema njima ophoditi. Španija već decenijama legalizuje hiljade "sin papeles", odnosno ljudi koji su bez papira a koji su se uprkos tome uspješno integrisali.

Koalicija je dakle, nakon spora oko tranzitnih zona, koje je na kraju i sam šef SPD-a Zigmar Gabrijel (Sigmar Gabriel) nazvao "budalastim", došla do razumnog jedinstvenog stava. No, i dalje nema razloga da se hvali zbog načina na koji je djelovala. Jer, dok se očekivala ekspeditivnost u zbrinjavanju izbjeglica, obrada zahtjeva za azil i, takođe,

protjerivanje onih izbjeglica koje nemaju prava da ostanu u zemlji

, Zehofer (Seehofer), Merkel i Gabrijel su se izgubili u uobičajenim stranačkim prepucavanjima.

Bernd Graessler

Bernd Gresler

A da se tapše po ramenima, koalicija nema prava iz jednog drugog razloga. Čak i ako registracija izbjeglica bude bolje funkcionisala i protjerivanje onih koji nemaju prava na azil bude izvršavano brže i uspješnije, zbog brzine izbjegličkog kretanja u pravcu Njemačke teško da se može držati korak. Prije svega zbog toga što se mijenja sastav izbjegličkih strujanja, sve je manje ljudi koji dolaze iz tzv. sigurnih zemalja Zapadnog Balkana, koji se što je prije moguće vraćaju u zemlje porijekla. Umjesto toga dolaze mnogi koji bježe od rata u Siriji, oko 2.000 izbjeglica dnevno dolazi iz Avganistana, tu su još ljudi iz Iraka, Eritreje i Irana - sve zemlje koje nisu "sigurne" kao što to pokazuje i dosadašnja kvota odobrenih zahtjeva u Saveznoj službi za migracije.

Avganistance ne treba vraćati

Ali, koalicija sada želi da preispita "odluke" i Avganistance, koji su do sada uživali zaštitu od protjerivanja, ipak pošalju kući. Zbog toga se oslanja i na njemačku razvojnu pomoć kako se ne bi svakodnevno slušalo o teroru talibana. A u samom Avganistanu bi i Bundesver trebalo da učini nešto po pitanju stvaranja "zaštitnog prostora" kako bi Avganistanci mogli ostati kod kuće.

No, to zvuči tako malo ubjedljivo, isto kao i upravo pokopani koncept "tranzitnih zona" u Njemačkoj. Opozicija i humanitarne organizacije će svakako biti protiv. A upitno je da li će ova ideja, za koju je očigledno glasao i šef SPD-a Gabrijel, biti dobro primljena i u njegovoj sopstvenoj partiji. Jedno je sigurno, rečenica Angele Merkel da pravo na azil za politički progonjene nema gornju granicu, može ponovo da bude stavljena na žestoku probu.

Preporuka redakcije