1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Nema izlaza iz spirale nasilja na Bliskom Istoku

Izrael neće moći izbjeći razmjenu zarobljenika

Izrael će nastaviti napade u Libanu dok radikalni Hesbollah ne povuče naoružane pripadnike iz pograničnog područja. Vlada u Jerusalemu je sinoć započela rat protiv Hesbollaha, stoji u izvještajima medija. Time izrael nastoji da suzbije prijetnju koju izraelskim graničnim naseljima predstavljaju rakete tipa Kaćušč Pitanje je da li će takvim vojnim mjerama biti zaustavljena spirala nasilja na Bliskom istoku.

Stanovnici južnog Libana mora da se osjećaju kao da ih je neko vratio u mračna vremena kada su bježali na sjever od lažne sigurnosti kakva vlada u Bejrutu. Lažne jer izraelska vojska nema skrupula da napadne glavni grad. Tako je bombardovan čak i bejrutski aerodrom.

Niko u Jerusalemu ne vjeruje ozbiljno da jeotete izraleske vojnike moguće osloboditi napadom na aerodrom niti isključenjem elektricne energije Libancima. Kao što je bio slučaj i prošle dvije nedjelje u pojasu Gaze, sada se nastoji u Libanu svakim vojnim pritiskom istaći da je vlada u Bejrutu odgovorna za nevolju libanskog naroda, jer nije učinila ništa protiv napada Hisbollaha u zajedničkom pograničnom području.

Na prvi pogled se može pomislitida je to logično: naravno da je vlada neke zemlje odgovorna – ali nije kriva- za napade koje pobunjenici vrše sa teritorije te države na susjednu. I nije pogodan argument kad libanska vlada tvrdi da nema ništa sa napadima Hesbolaha. Nije prošlo ni tri mjeseca odkako je premijer Fuad Siniora u sjedištu UN-a na jednoj konferenciji za novinare izjavio da je Hesbolah zastupljen u Parlamentu i u kabinetu libanske vlade i da u Libanu poštuju učešće Hesbolaha u vladi.

Libanska vlada doduše ni ne može drugačije da reaguje. Hesbollah je na izborima prošle godine bio veoma uspješan i zato je legitimno zastupljen u šiitskoj vladi zemlje. Istovrmeno je Hesbollah jedna snaga u zemlji, protiv koje vlada ne može dovoljno snažno da istupi. Mjesecima je naime vlada pokušavala da sprovede razoružanje pripadnika Hesbolaha, što je zahtijevao i UN. Medjutim ovi pregovori su neuspješno okončani. Pripadnici Hesbollaha na čelu sa radikalnim Scheichom Nasrallahom uživaju podršku Sirije i Irana i ako neko može nešto da im naredi onda je to Damask ili Teheran a nikako Beirut.

Ovo je i glavna tema kada je riječ o iznalaženju rješenja. Bejrutska vlada se žalila u UN-u zbog izraelskih napada. UN, medjutim neće moći riješiti ovaj problem. Drugi traže jači angažman SAD kao super-sile. Washington nema dobar pristup Hesbolahu niti Hamasu u Gazi. Samo iz Damaska i Teherana je moguće izvršiti uticaj. Ali ni Damask ni Teheran trenutno nisu zainteresovani za rješenje ovog konflikta. A upravo bi sirijski predsjednik Assad sada mogao da zaradi lorberov vijenac i dobre poene ako bi radikalne predstavnike Hamasa u Damasku i vodje Hesbollaha u Beirutu naveo da postignu dogovor. To bi značilo: Izrael bi morao, zauzvrat za oslobadjanje otetih vojnika i obustavu raketnih napada, da stisne zube i da oslobodi zarobljenike. U prošlosti je Izrael bio spreman na razmjenu zarobljenika za tijela ranije otetih i ubijenih vojnika. Možda je ovaj put moguće pregovarati dok su oteti vojnici još živi.