1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Nema demokratizacije dok se ne salju svi zlocinci na sud

U Beogradu je odrzana trodnevna medjunarodna konferencija pod nazivom «Proslost i sadasnjost: posljedice po demokratiju». Na ovom skupu ucestvovali su predstavnici iz deset zemalja regiona i Evrope, a bio je i prisutan Zoran Pajic, savjetnik visokog predstavnika UN u Bosni i Hercegovini Pedija Essdauna

Ne moze se govoriti o demokratizaciji zemalja u kojima su vodjeni oruzani sukobi dok se svi oni koji su pocinili zlocine ne nadju tamo gdje im je mjesto.

Ne moze se govoriti o demokratizaciji zemalja u kojima su vodjeni oruzani sukobi dok se svi oni koji su pocinili zlocine ne nadju tamo gdje im je mjesto.

Dobro je sto se ljudi iz raznih zemalja sastaju i razgovaraju o nacinima kako se moze prevazici nacionalna i vjerska mrznja, kao posledica oruzanih sukoba, ali je veliko pitanje koliko njihove rijeci i dobre zelje mogu da naidju na odjek, posebno medju onima koji su osjetili ratne strahote. Ovakva ocjena mogla se da cuje medju ucesnicima skupa koji je organiozovao Centar za demokratiju i pomirenje jugoistocne Evrope iz Soluna. Jedan od problema je sto jos uvijek veliki broj politicara i javnih licnosti koji su se ogrijesili o ljudska prava zauzimaju javne funkcije. U malo zemalja je doslo do lustracije, odnosno uklanjanja takvih licnosti sa javne scene. Profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Zarko Puhovski, kaze da se ni Hrvatska, iako je zvanicno kandidat za clanstvo u EU, ne moze pohvaliti da je sprovela lustraciju:

«Ne samo da u Hrvatskoj lustracija nije ozbiljnije disktutirana, a nekamoli primjenjena, nego je umjesto nje provedeno etnicko ciscenje pod firmom lustracije».

Direktor sarajevskog Centra za ljudska prava, Dino Abazovic, u razgovoru za Radio Dojce vele kaze da uvijek treba imati u vidu specificnosti Bosne i Hercegovine. Sto se tice pomirenja, sto je bila jedna od glavnih tema skupa, on smatra da se moze govoriti samo o pojedinacnom, a ne koletivnom prastanju. U gradjanskim krugovima u Srbiji se upravo insistira da svi oproste svima i da se tako prevazidje neposredna proslost:

« Pokazalo se da uvijek kada su se odredjeni dijelovi proslosti pokusali gurnuti pod tepih to se, kad se najmanje nadate, vrati na najgori moguci nacin. Mislim na teska krsenja ljudskih prava i zlocine koji su se desili. Ako slijepim okom gledamo na takve stvari, jednog dana kada progledamo vidjecemo ponovo samo ruzne stvari koje mi moramo prihvatiti. To jeste bolan i dugotrajan proces. Iluzorno je ocekivati da ce se stvari promijeniti preko noci ili za mjesec dana. Sto vise vrijeme prolazi, sve vise sam ubijedjen da zaborav takve vrste, u smislu ignoriranja onoga sto se desilo, ne vodi nicemu».

Ono u cemu su se slozili svi ucesnici skupa jeste cinjenica da se ne moze govoriti o demokratizaciji zemalja u kojima su vodjeni oruzani sukobi dok se svi oni koji su pocinili zlocine ne nadju tamo gdje im je mjesto.

Ejub Stitkovac