Nekritičan odnos prema SAD-u je gubljenje vlastitog političkog identiteta

Sulejman Tihić, predjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za "Dnevni avaz" kaže da pažljivo prati kritike odluke kolektivnog šefa države da pošalje jedinicu od 36 deminera u Irak ali i da ostaje pri tome. Tihić je uvjeren da će do tada biti donesena odgovarajuća rezolucija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija. No, odluka o slanju je donesena u vrijeme okupacije Iraka bez međunarodnopravnog pokrića. Tako je Bosna i Hercegovina podržala nelegalnu invaziju na Irak. A ostajanjem pri stavu o slanju svojih vojnika faktički podržava i sve ono što tamo rade američki i drugi saveznički vojnici, uključujući i ratne zločine nad civilima i zatvorenicima. Tihić ističe da je u pitanju pomoć narodu Iraka. Kakva je to pomoć koja se daje bez poziva zvaničnih domaćih vlasti, koji doduše u Iraku praktično i nema jer improvizirana vlada nema izborni legalitet i meta je napada do ubistva njenih čelnika. U Iraku je uz okupaciju na djelu i građanski rat uz učešće islamskih militanata izvana.

Krunskim argumentom za slanja vojnika u Irak, Tihić i Predsjedništvo smatraju potrebu razvijanju prijateljskih odnosa sa SAD. To, naravno nije sporno. Ali Tihić ne razaznaje razliku između strateškog odnosa sa američkom državom i politike njenog predsjednika Džordža Buša koja je zasnovana na imperijalnoj aroganciji, militarističkoj bezobzirnosti do ratnih zločina čije su žrtve i hiljade civila. Bosna i Hercegovina je već dva puta poklekla pod pritiskom Vašingtona u korist svoje štete. Najprije je suprotno svom Ustavu izručila takozvanu alžirsku grupu Amerikancima, a potom potpisala sporazum sa Vašingtonom kojim se svi Amerikanci koji se nađu na tlu Bosne i Hercegovine izuzimaju od ingerencija Međunarodnog krivičnog suda čiji je i sama osnivač. Oba puta Sarajevo nije poslušalo upozorenja iz Evropske unije. Tihić inače pokazuje averziju prema Evropi i nekritički afinitet spram Sjedinjenih američkih država navodeći kao razlog odnos prema agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Odgovornost Evropljana je nesumnjiva, pogotovo Velike Britanije i Francuske, ali Tihić zaboravlja da Buš stariji nije ni prstom mrdnuo da zaštiti BiH, a to je učinio Bil Klinton tek u drugom dijelu mandata.

Tako Bosna i Hercegovina, istodobno sa zahtjevom za što brži prijem u Evropsku uniju i dolazak EUFORa- umjesto SFOR-a, potpuno nekritički pristaje uz katastrofalnu Bušovu politiku čineći si štetu i u Evropi i u islamskom svijetu. Ni jedna kritička riječ nije došla od nosilaca odgovornosti za vanjsku politiku u Sarajevu na ponašanje okupacijskih snaga u Iraku. Sjedinjene države imaju inače sasvim poseban uticaj na unutrašnju i spoljnu politiku Bosne i Hercegovine u kojoj, uz legitimnog visokog predstavnika, djeluje i onaj u sjenci - a to je američki ambasador, koji svakako ima veći uticaj od Pedija Ešdauna. Bosna i Hercegovina je tako u biti američko - evropski kondominijum sasvim izgubivši unutarnji i spoljni politički identitet.