1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Nekada špijuni, danas saradnici vlade

17.000 bivših saradnika Ministarstva bezbjednosti Istočne Njemačke, poznatijeg kao Štazi, i danas, 20 godina nakon pada Berlinskog zida, zaposleni su u državnim upravama sadašnjih istočnih pokrajina SR Njemačke.

Muzej Štazija u Berlinu

Stvari su u muzeju, a špijuni na novim zadacima.

Najviše bivših „štazijevaca“ je u pokrajini Saksoniji Anhalt (Sachsen-Anhalt), a u međuvremenu je stare kontakte sa Štazijem u javnosti prizano i njen aktuelni predsjednik Vlade, Stanislav Tilih (Stanislaw Tillich). I u Saveznoj službi za borbu protiv kriminala Njemačke je potvrđeno da su nakon ujedinjenja države preuzeta 23 saradnika Štazija, a čak jedan od njih zaposlen je kao tjelohranitelj kancelarke Angele Merkel. Kako su nekadašnji špijuni ozloglašenog Štazija svoje mjesto našli i u novom sistemu?

I sada rade svoj posao

Arhiv Štazija u Berlinu

Arhiv Štazija u Berlinu

Potsdam, glavni grad pokrajine Brandenburg, svojevremeno je bio centar Štazija. Kako su mnogi saradnici Štazija i nakon pada Berlinskog zida ostali da žive u gradu, o ovoj temi se, pogotovo među starijom populacijom, nerado priča. Potvrđuje to i ova anketa.

“Zaboravljeno je zaboravljeno, kad-tad moramo početi iznova!”

“Oni su tada radili svoj posao, a i danas najvjerovatnije rade svoj posao.”

“20 godina kasnije, zar priča nije zastarjela?”

Očito da ipak nije, a i kako bi?! Nije rijetkost da su špijunirani i zlostavljani građani u bivšem sistemu, nakon ujedinjenja države ponovo sretali one kojima su svojevremeno bili izloženi na milost i nemilost. Samo je u Brandenburgu zaposleno 2.000 policajaca koji su prethodno bili aktivisti Štazija. Ministar unutrašnjih poslova Brandenburga, Jerg Šenbom (Jörg Schönbohm), objašnjava:

Angela Merkel u Muzeju Štazija

Tjelohranitelj Angele Merkel bivši "štazijevac"

“Proces njihovog zapošljavanja je legalan. Bivši saradnici Štazija mogu biti otpušteni, samo ako prevare svoje pretpostavljene. Na osnovu dokumentacije kojom raspolažemo, ne možemo ih optužiti.”

Zakon iz ‘91. godine je propisivao, da svaki državni službenik mora prethodno da bude provjeren, međutim, pokrajine su ga različito provodile u praksi. Živi primjer je slučaj bivšeg premijera Brandenburga, Manfreda Štolpea (Manfred Stolpe) koji je često izložen optužbama da je ignorisao Zakon, jer je i sam bio umiješan u saradnju sa Štazijem. Štolpe, međutim, negira te tvrdnje.

“Možete nam mnogo šta reći, ali nam ne možete reći da smo htjeli nešto zatajiti. Nismo htjeli da sami sebe raskomadamo, time što bi stalno razmišljali koga bi možda i zbog čega mogli pozvati na odgovornost.”

Svaki 50. stanovnik Štazijev špijun

Zakon je prije tri godine promijenjen, pa je kontrola predviđena samo za one javne službenike na najvišoj poziciji. Tako je i aktuelni premijer Saksonije Anhalt, Stanislav Tilih (Stanislaw Tillich), nakon dužeg poricanja priznao dva sastanka sa Štazijem.

“Dosadilo mi je, dragi prijatelji, da svakom od vas stalno ponavljam i objašnjavam moj život i moje postupke, dok i posljednji od vas ne shvati o čemu govorim.”

Štazi je svojevremno imao 95.000 službenih i 200.000 neslužbenih špijuna. To bi značilo da je u prosjeku svaki 50. stanovnik DDR-a bio špijun Štazija.

Autorka: Selma Filipović

Odg. urednik: Svetozar Savić