Neizvjesna budućnost mirovnog procesa na Bliskom istoku

Ariel Scharon je prvi moždani udar imao prije nekoliko dana. Tada su njegovi saradnici detaljno informisali javnost o njegovom zdravstvenom stanju kako bi se gradjani umirili i kako bi im se prenijela poruka da premijer još uvijek drži uzde u svojim rukama. Od sinoć se više ne mogu slati poruke koje bi umirile javnost. Bez obzira na ishod njegovog liječenja, čini se kako su svi svjesni činjenice da se Sharon više neće vratiti na političku scenu. To se neće odraziti samo na ishod predstojećih izbora u Izraelu, nego i na kompletnu situaciju na Bliskom Istoku.

O Sharonu možete misliti šta god hoćete, ali jedno se mora priznati: on je u zadnjih pet godina, kao malo koji političar do tada, kreirao zbivanja u regionu. On je imao tvrd stav prema Palestincima, tražio bliskost sa američkim predsjednikom Bushom, istovremeno ostajući tvdoglav i prkoseći medjunarodnim, pa čak i američkim interesima. Nerijetko se suprotstavljao i onima koji su bili njegovi politički saputnici.

Primjer za to je povlačenje iz pojasa Gaze. Zbog toga je izbio spor čak i unutar koalicije Likud, koju je sam stvorio. Sit stalnih svađa, formirao je novu stranku, Kadima, kojoj su davane najveće šanse za pobjedu na predstojećim izborima. Kadima znači „naprijed“, ali je teško reći da će to biti pravac kojim će stranka krenuti u narednom periodu. Kadimu predstavlja u stvari sam Ariel Sharon, oko kojeg su se okupili najvjerniji saradnici. Medjutim, bez Sharona će oni vrlo teško povesti stranku putem političkog uspjeha.

Alternative su loše. U onome što je ostalo od Likuda se kao lider nametnuo Benjamin Netanjahu, koji je protiv povlačenja iz Gaze. On je bio taj koji je, kada je bio premijer, uspješno sabotirao prvu istinsku šansu za mir - sporazum iz Osla. Osim toga ni opoziciona Radnička partija nije u prilici da novonastalu situaciju okrene u svoju korist. Njen novi predsjednik, Amir Peretz, je, politički gledano, prazan list papira. U eksplozivnom okruženju, kakvo je sada na Bliskom istoku, teško je vjerovati kako će birači pokloniti povjerenje nepoznatom političaru.

Istovremeno se komplikuju odnosi medju samim Palestincima. Oni razmatraju odgadjanje parlamentarnih izbora planiranih za januar. Možda se Izrael i Palestinci mogu nagoditi barem po ovom pitanju: da se odgode izbori na jednoj i drugoj strani. Nije za očekivati da bi ti izbori donijeli pozitivan razvoj dogadjaja. U ovom trenutku bi bilo mnogo važnije da svako uvede red u svojoj kući.