Ne zavisna i ne partijska ličnost

Đorđo Napolitano djeluje kao jedna aristokratska britanka koja je igrom slučaja rođena u komunističkoj familiji. Klišeji koji kruže svijetom o italijanima, na Napolitana se ne mogu primijeniti. Ovaj pravnik je u potpunosti savjestan i uredan a točnost mu je vrlina, na čemu mu zamjere neke partijske kolege. Iza ove osobe se krije osoba sa dobrim osobinama. Osoba, koja u slobodno vrijeme piše peziju i čovjek koji i u ove dane za one koji ga sretnu na ulici, uvijek ima ljubazan odgovor. Ljubazan odgovor uvijek se nađe i na novinarska pitanja, kao što je bio slučaje, jučer ispred njegove kuće:

« U mom životu je bilo i važnijih trenutaka. Ali oni su bili čisto privatne prirode».

Napolitano je bio prvi bivši komunista koji je bio predsjednik parlamenta, prvi bivši komunista kao ministar unutrašnjih poslova i sada prvi bivši komunista kao predsjednik države.

Početkom 90-tih godina, Napolitano je bio taj koji je od italijanske Komunističke partije napravio Socijaldemokratsku partiju.

« Tokom svog dodasašnjeg rada na pozicijama koje sam obavljao, pokušavao sam da u osnovi izmijenim partiju a sve u pravcu otvorenosti prema zapadu i Evropi. Želio sam partiju koja će biti sposobna da vlada i samim time uspjeti u predpostavkama za demokratskom smjenom vlade u zemlji..

Prije nekioliko mjeseci kada nije bilo ni riječi o njegovoj kandidaturi za predsjendika, Napolitano je u jednoj televizijskoj debati rekao:

« Trebamo čovjeka koji može garantovati nezavisnost. Trebamo ne partijskog čovjeka. Jednu ličnost koja bi bila prihvatljiva za sve političke, socijalne i kulturološke grupe».

Napolitano u trenutku kada je skicirao perfektnog predsjednika, vjerovatno nije mislio na sebe. I pored toga, on zvuči kao skoro perfektan predsjednik. Njegovi protivnici koji nisu glasali za njega ipak kažu da on nije sklon partijskim vezama te da je zapravo politički džentlmen.