1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Ne nazire se kraj izbjegličke krize

Svijet, posebno Europa, se suočava s nezapamćenom izbjegličkom krizom. Neophodan je hitan i adekvatan odgovor, smatra Jean-Christophe Dumont iz OECD-a.

DW: Šta biste izdvojili iz posljednjeg izvještaja OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) u vezi sa izbjeglicama?

Jean-Christophe Dumont: Bilježimo porast međunarodnih migracija prema zemljama članicama OECD-a (većina zemalja EU, te SAD, Japan, Južna Koreja, Novi Zeland - op. prev.) za nekih šest posto 2014. godine, što je marginalan broj u poređenju sa trenutnom izbjegličkom krizom u Europi.

Zanimljivo je da je većinu izbjegličkog vala primila Njemačka, što dalje uvjetuje i kretanja u Europskoj uniji.

Prema vašem izvještaju, EU trenutno prima više izbjeglica, koje u njoj namjeravaju i ostati, nego što je to slučaj sa Sjedinjenim Američkim Državama. Dok je Amerika uvijek slovila za zemlju imigranata, EU nema takvu historiju. Da li je EU spremna za takvu ulogu?

Jean-Christophe Dumont

Jean-Christophe Dumont, OECD

Očito je da je EU prihvatila mnogo izbjeglica u prošlosti, ali nije utemeljena na migracijama, kao što je to bilo u SAD. Amerika je velika zemlja i godišnje prima oko milion novih doseljenika.

EU je na to, do neke mjere, spremna. Ona ima vrlo aktivne integracijske programe, ali se još uvijek susreće sa teškoćama u vezi sa uvjetima na tržištu rada u mnogim zemljama EU, što svakako otežava proces integracije. To nije slučaj u Njemačkoj, čija se privreda najdinamičnije razvija i koja prima najviše izbjeglica. Oko pola miliona ljudi "slilo" se 2014. godine u Njemačku, u kojoj namjeravaju i ostati.

Kakva su vaša predviđanja, kakav će biti dalji trend migracija u Njemačkoj?

Mislim da je porast broja pridošlica u Njemačkoj donekle uvjetovan i demografskim promjenama, dosta dobrom ekonomskom situacijom, ali i potrebom za kvalificiranom radnom snagom. Situacija će sigurno takva i ostati. Osim toga, u Njemačkoj se i iduće godine može očekivati 200.000 do 300.000 izbjeglica. To će biti veliki izazov, budući da je teže integrirati izbjeglice nego integrirati one koji su došli u Njemačku u potrazi za poslom. To košta i za to treba vremena, ali, imajući u vidu da njemačka populacija stari jako brzo, došljaci će svakako doprinijeti njemačkoj privredi.

Tvrdite da je globalna migrantska strategija neophodna kako bi se moglo nositi s trenutnom situacijom, ali i sa migracijama u budućnosti. S različitim reakcijama na trenutnu krizu, čak i unutar same EU, da li je realno očekivati globalnu migracionu politiku?

Mi uglavnom govorimo o globalnoj politici u smislu odgovora na trenutnu krizu. Istina je da ne postoji zemlja koja sama može riješiti tu krizu. Ne može to čak ni Njemačka, najveća i najdinamičnija zemlja EU. Možda čak ni Europa nije u stanju da odgovori na ovu krizu sama. Stoga je neophodno da sa ovim velikim prilivom izbjeglica, koje traže utočište u Europi, postoji koordiniran i globalni pristup na nivou EU i šire.

No, suradnja se može uspostaviti i u drugim oblastima migracione politike, kao što je priznavanje stranih kvalifikacija. To je oblast u kojoj države mogu raditi zajedno, dijeliti iskustva u vezi s integracijom izbjeglica, te graditi zajedničke standarde u smislu priznanja kvalifikacija. Očito treba uzeti u obzir jedinstvenosti i specifičnosti svake zemlje, te imati u vidu da su migracije jako vezane za geografske, historijske i ekonomske faktore. To znači da nema jedinstvenog odgovora za sve. Ipak, više suradnje na međunarodnom nivou svakako može pomoći u rješavanju nekih od najvećih izazova koje migracija donosi.

U izvještaju se trenutna izbjeglička kriza opisuje kao "nezapamćena". Može li se očekivati da će broj izbjeglica početi opadati nakon ovog udarnog vala?

Procjenjujemo da će u 2015. godini azil zatražiti više od milion ljudi. Tako nešto je nezapamćeno do sada, jer se radi o ciframa sa kojima se nismo susreli u novijoj historiji.

Jedna od karakteristika ove krize, što bitno otežava i njeno rješavanje, je to što se ne nazire kraj procesa. Niko ne zna kada će se stanje u Libiji stabilizirati ili kada će u Siriji opet zavladati mir. Eto, zato je teško nazrijeti kraj krize. Sve to dodatno otežava situaciju, ali je sigurno da zemlje EU i šire, moraju reagirati hitno.

Jean-Christophe Dumont je predsjednik Odjela za međunarodne migracije pri OECD-u.