1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

„Ne ide Kurdistan na prazan stomak“

Irački Kurdi u ponedjeljak će glasati na referendumu o nezavisnosti koji ne priznaju ni Bagdad ni međunarodna zajednica. Mnogi Kurdi se ipak nadaju odlaganju glasanja jer se plaše ekonomske bijede i mogućih sukoba.

„Teško je reći ne", kaže Ali Faraj (27), novinar iz Sulejmanije, drugog najvećeg grada u dijelu Iraka koji naseljavaju Kurdi. Nema sumnje da će na referendumu zakazanom za ponedjeljak (25. septembar) ubjedljive većina glasati za nezavisnost Kurdistana jer svi „Kurdi hoće nezavisnost", kaže Faraj. Ali ovaj novinar nije usamljen u zahtjevima da se referendum ipak odloži. „Možda i do 2019. tako da možemo dobro da se pripremimo. Nezavisnost jeste moj san, ali je trenutno previše opasno."

Ukazuje na jadno stanje ekonomije, ali i negativne reakcije iz Bagdada, Ankare i Teherana. Susjedne države su čak zaprijetile zatvaranjem granica preko kojih kurdske oblasti u Iraku dobijaju najviše dobara. Premijer Iraka Hajder al Abadi nazvao je referendum „neustavnim" i zaprijetio slanjem vojske. Vrhovni sud Iraka je naložio da se stopira održavanje referenduma, pojačavajući tako pritisak na kurdskog lidera Masuda Barzanija.

Šiitski plaćenici – uglavnom pod direktnom kontrolom Irana – već su spriječili održavanje referenduma u jednom regionu na koji prava polažu i Kurdi i Bagdad. Kurdsko rukovodstvo je htjelo da uključi u referendum više takozvanih „spornih" područja, posebno naftom bogatu oblast Kirkuka gdje Kurdi čine veliku većinu stanovništva.

Upravo je Kirkuk jedan od važnih gradova, ali je održavanje referenduma tamo rizično. „Ako neki Kurdi tamo takođe glasaju protiv otcjepljenja, izgubićemo grad zauvijek. Rizik je preveliki", kaže Ali Faraj. Među iračkim Kurdima ovaj grad je svojevrsni Jerusalim – tamo vide prijestolnicu svoje buduće države.

Strah od nasilja

Faraj strahuje da bi centralna vlada u Bagdadu mogla da spriječi avionski saobraćaj ka kurdskim oblastima i da zatvori poslovnice banaka. „Ali ljude više brine što bi šiitske paravojske mogle da nas napadnu. Ipak, očekujem da će ih međunarodna zajednica spriječiti da ulaze u naše gradove."

Zabrinut je i Abdulah Sabir (69), koji rukovodi jednom međunarodnom humanitarnom organizacijom u Sulejmaniji. „Bolje je sto godina pregovarati nego ratovati mjesec dana", kaže. Kao dobro obavještenog i iskusnog čovjeka zovu ga rođaci i prijatelji sa svih strana da pitaju kuda će bježati ako bude gusto. „Brinem. Granice će biti zatvorene, Bagdad će biti opasan. Bićemo zatočeni." mnogi već pohranjuju zalihe hrane.

Infografik Karte Kurdische Siedlungsgebiete ENG

Više od 40 miliona Kurda naseljava Bliski istok

Sabir podsjeća da zaposleni u javnoj upravi već dvije godine dobijaju umanjenu platu. Razlozi su recesija, rat protiv Islamske države i niske cijene nafte. „Ne ide kurdska država na prazan stomak. Glasaću protiv nezavisnosti. Ne zanima me ko ovdje vlada, samo hoću normalan život."

Glavni zagovornik referenduma je najmoćnija stranka u regionu, Kurdska demokratska partija (KDP) i njen šef Barzani. Pokrenuli su obimnu kampanju u glavnom gradu regiona Erbilu, niz mitinga na kojima govori Barzani. Ništa od toga se ne može vidjeti u Sulejmaniji gdje KDP nema značajnu podršku. Samo nekoliko desetina automobila sa zastavama promiče gradom u znak podrške referendumu.

Pa opet, ni protivnici referenduma nisu pretjerano aktivni. U Sulejmaniji su kancelarije kampanje No4now („Ne za sada"), ali tamo gotovo da nema ljudi. Zvanično, oni nisu protiv nezavisnosti Kurdistana – to bi u ovom regionu bila ludost – već su protiv ovakvog referenduma u ovom trenutku. Oni krive Barzanija i KDP jer svojom idejom o referendumu izazivaju gnjev centralnih vlasti – region sada ima struju samo sedam sati dnevno dok tekuća voda dolazi tek svakog trećeg dana.

Moguće odlaganje?

U Kampanji No4now kažu da nisu pretjerano aktivni jer su uvjereni da će referendum u posljednji čas ipak biti odložen. SAD, Velika Britanija i UN su nedavno ponudile Barzaniju alternativu: pokušaće da posreduju u pregovorima sa Bagdadom oko pitanja koja su i dovela do raspisivanja referenduma. Tu se u prvom redu radi o obustavi budžetskih sredstava za kurdske regione, podijeli dobiti od nafte kao i budućnosti spornih područja. Pa ipak, Barzanijeva vlast je tu ponudu odbila i potvrdila da će referendum biti u ponedjeljak.

Türkei Panzer graben sich in Grenznähe zum Irak ein (Reuters/Str)

Turski tenkovi u manevru pred iračkom granicom

Zorabi Gazi (35) će stoga glasati sa ne. Kaže da je loša uvertira kada se čak ni kurdske stranke ne slažu oko referenduma. Nedavno su dvije opozicione stranke koje daju trećinu poslanika bojkotovale sjednicu regionalnog parlamenta na kojoj je trebalo legalizovati referendumski proces. Bila je to prva sjednica u posljednje dvije godine – skupština praktično ne radi zbog sukoba KDP i oponenata.

„Treba nam saradnja stranaka. Glasao bih za jedino ako su sve stranke na istoj strani po ovom pitanju", kaže Gazi, učitelj engleskog jezika koji trenutno studira međunarodne odnose. Ipak, on je uvjeren da će njegovi sunarodnici ubjedljivo izglasati secesiju, ali da će broj glasova protiv ili bijelih listića biti mali znak pobune: „Iako svi Kurdi podržavaju nezavisnost, ipak treba da izraze nezadovoljstvo zbog neisplaćivanja plata, deficita demokratije i slobode govora."

Gazi smatra da je odlaganje nemoguće s obzirom da je Barzani toliko puta glasno ponovio kako će se držati predviđenog datuma. Novinar Ali Faraj, međutim, kaže da je odlaganje moguće. „Odložiće, ako dobije dobru ponudu. Problem je što ne znamo šta Barzani hoće." A nevolja može biti, dodaje Faraj, što Barzani želi da piše istoriju: „On hoće da uđe u udžbenike kao jedini predsjednik koji je pokušao da donese Kurdima nezavisnost, pa makar i omanuo."

Preporuka redakcije

Audio i video zapisi na tu temu