Navijači u Srbiji od države jači

Beogradske ulice su ponovo poprište mafijaških obračuna, u kojima često stradaju i slučajni prolaznici. Crne hronike su pune izvještaja o novim borbama za moć u srpskom podzemlju. Ratuju između sebe regionalne mafije iz bivše Jugoslavije, navijačke grupe, a traje borba i za narko tržište. Kulminacija svih ovih obračuna uslijedila je nakon ubistva Aleksandra Stankovića (29), zvanog Sale Mutavi. Stanković je jedan od vođa navijača Partizana, osuđivan je kao narko diler, a pored toga često je sjedeo i na sastancima uprave kluba. Javnost je stoga prilično zbunjeno dočekala vijesti da su počast ubijenom odali ne samo košarkaši i fudbaleri Partizana, nego da su njegovoj sahrani prisustvovali i svi čelnici Partizana. Pojedini mediji su to nazvali „počast za 'državnu mafiju'". U isto vrijeme, premijer Aleksandar Vučić i ministar policije Nebojša Stefanović objavili su „rat mafiji", i istakli kako neće dozvoliti da Srbija postane poprište obračuna kriminalaca iz jedne bivše jugoslovenske republike.

Sprega sporta, politike i mafije

Novinar nedeljnika Vreme Dejan Anastasijević za DW kaže kako ne očekuje ništa od najavljenog rata mafiji, jer smo takve objave imali i u vreme bivših vlasti. To se jednostavno mora raditi sistematski a ne kampanjski, ističe Anastasijević, i objašnjava zašto misli da taj 'rat' neće imati mnogo uspjeha:

„Prosto je riječ o tome da se vođe navijača očigledno bave kriminalom, i to vrlo organizovanim kriminalom, a da su pored toga i u upravama sportskih klubova. A sa druge strane u istim tim upravama sportskih klubova sjede i političari. I onda imatu tu jednu trostruku spregu sporta, politike i mafije. Ako država to želi da riješi onda je prvi korak da se promijeni status tih klubova, jer oni ne mogu više da budu udruženja građana, prosto Crvena zvezda i Partizan nisu isto što i udruženja filatelista. Potrebno je dalje uvesti pravila finansiranja, ili ih privatizovati, a ne koristiti klubove kao jedan od načina finansiranja političkih partija, gdje leži i suština problema".

Dejan Anastasijević smatra da to uopšte nije problem uraditi u pravnom i tehničkom smislu. „Problem je što političarima odgovara slabo regulisan rad sportskih klubova, a odgovara im i prisustvo organizovanog kriminala, jer se na taj način indirektno finansiraju političke stranke. Stoga je licemjerno da političari objavljuju rat mafiji, jer neki od njih, sasvim sam siguran u to, finansiraju i sebe i svoje stranke novcem od organizovanog kriminala".

Rat uz uništenu policiju

Rat protiv mafije se ne može voditi sa policijom koja je devastirana u kadrovskom i svakom drugom smislu, ocjenjuje za DW Božo Prelević, advokat i bivši koministar policije. „Vi sada imate policiju koja je pod najezdom nepismenih i polupismenih ljudi, sa kupljenim diplomama, imate razna šikaniranja, nema saradnje sa tužilaštvom, ljudi napuštaju policiju, i to je nešto na šta upozoravam već nekoliko godina. I sada premijer kaže obračunaćemo se sa onima u policiji koji borave na jahtama, i vi vidite da se sve to dakle zna. Rezultat toga je da vi imate po Beogradu devedesete godine, imate crnogorsku mafiju, bosansku mafiju, albansku mafiju, imate krijumčara koga uhvate sa 50 migranata i onda ga puste nakon telefonskog poziva. A ako kao građanin želite nešto da prijavite ja vam savjetujem da to ne radite, jer je besmisleno i policija je dovedena do nivoa da ona više uopšte nije servis građana. A da je to tako dovoljno je da vam samo kažu nadimke načelnika policije po Srbiji, i sve će vam biti jasno".

Koliko će ta borba protiv mafije biti uspješna ne treba vam bolji dokaz od činjenice ko je sve bio na sahrani Aleksandra Stankovića, napominje Božo Prelević. „Kada vidite ko je sve bio na sahrani, i ko je nosio majice sa njegovim likom, i kada znate da ga je tužilac pustio nakon što je išao da prebije nekoga iz uprave Partizana, vi vidite da to nije normalno. I sada imate premijera koji govori isto što i ja. Iz toga možete da zaključite da nas premijer ili pravi budalama, ili nema moć da nešto uradi. A ne zna se šta je gore od to dvoje".

Pacifikovani navijači- koliko to košta?

Navijačke grupe su uglavnom bile oslonac pojedinih političkih partija prilikom većine protesta koji su se dešavali u Beogradu. Navijači su se posebno isticali rušenjem Beograda i sprječavanjem održavanja gej parada, i tada su se žestoko sukobljavali sa policijom. Međutim, u posljednjih nekoliko godina navijača nema na ulicama, a pitanje koje se nametnulo je koliko košta politička pacifikacija navijačkih grupa. Dejan Anastasijević kaže da to jeste problem kada se prave dilovi sa takvom vrstom grupa: „Oni će vas uvijek sačekati na nečem drugom. Ako su se dogovorili da više ne tuku pripadnike LGBT populacije, očigledno se nisu dogovorili da više ne smiju da ubijaju ljude ili trguju drogom".

Navijači jači od države

Božo Prelević ističe da ne zna šta su oni dobili zauzvrat, „ali znam da je premijer nedavno rekao da su oni jači od države". Prelević dakle, podsjeća na izjavu premijera Vučića, koji je izjavio: "ne mogu da riješim pitanje privatizacije sportskih klubova. Eto priznajem, jači su od mene, mali sam i nedovoljno snažan da to izguram”. Mislim da bi nakon takve izjave trebalo da podnese ostavku, smatra Prelević, ali napominje da bi trebalo biti potpuno iskren i reći da je to stvar koja traje preko 20 godina. "Tu situaciju je etablirala bivša Državna bezbjednost (DB), koja ih je onda slala na front. A onda je nastao kancer, gdje su navijači odlučivali o svemu, postavljali i smjenjivali uprave, tukli koga su stigli, a država je sve to posmatrala sa strane. To je jednostavno odsustvo želje da se političari odreknu nekih paralelnih navijačkih vojski, koje se mogu upotrijebiti za ovu ili onu situaciju. Političari se uvijek boje da se te grupe ne okrenu protiv njih, i imaju bojazan da ako ih oni ne kontrolišu onda će ih kontrolisati neko drugi. Zato više vole da ih imaju uz sebe nego protiv sebe”.

Rat protiv mafije se u Srbiji ne objavljuje po prvi put, a po svemu viđenom rezultati su do sada bili loši. Najlakše je objaviti rat protiv nečega, smatra Dejan Anastasijević, pogotovu ako to činite u metaforičkom smislu. Onda možete ratovati protiv svega i svačega: protiv laži, protiv zolupotrebe ovoga ili onoga, protiv mafije, protiv droge…Sve je to lako izreći. Međutim, sve te stvari se ne suzbijaju ni verbalnim militarizmom, ni kampanjski. To znači da se sistemski mora raditi i na pravosuđu, policiji, tajnim službama takođe. Tu je potrebna jedna sistematska akcija, a ja nisam siguran da vlast na taj način želi da pristupi problemu”.