1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

NATO ostavlja otvorena vrata

Ovog proljeća NATO će obilježiti nekoliko obljetnica vezanih uz svoje proširenje, ali bez slavljeničkog raspoloženja koje je izostalo zbog mogućeg sukoba s Rusijom. Ipak, Savez želi nove članove.

Petnaest, deset i pet: NATO ovoga proljeća obilježava trostruku obljetnicu. U ožujku 1999. su u Savez ušle Poljska, Češka i Mađarska – prve zemlje nekadašnjeg Varšavskog pakta.

U travnju 2004. dogodio se tzv. "Big Bang": proširenje na baltičke zemlje – Estoniju, Latviju i Litvu, nekadašnje sovjetske republike, te na Bugarsku, Rumunjsku, Sloveniju i Slovačku. U travnju 2009. pak, u posljednjem krugu proširenja, pridružile su se Albanija i Hrvatska.

"Glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen (naslovna fotografija članka) širenje Saveza na Istok i Jugoistok smatra prirodno pozitivnim. "NATO-ova politika otvorenih vrata bila je pravi uspjeh“, rekao je Rasmussen uoči obljetnice proširenja u Bruxellesu. Ta politika nije nikada bila zamišljena kao prijetnja Rusiji ili bilo kome drugome: "Nakon završetka Hladnog rata prije 25 godina, imali smo povijesnu priliku svim zemljama ponuditi naše prijateljstvo, eliminirati bolne linije razdvajanja te se približiti dugo željenom cilju – stvaranju ujedinjenog, slobodnog i mirnog kontinenta“, rekao je Rasmussen.

Jači otpor iz Rusije

Međutim, Rusija ima drugačiji pogled na stvari. O tome nikakve sumnje tijekom proteklih godina nije dao naslutiti ruski predsjednik Vladimir Putin, primjerice na NATO summitu u Bukureštu, 2008. "Pojava moćnog vojnog saveza na granici s Rusijom, doživljena je kao izravna prijetnja“, rekao je Putin na tadašnjoj konferenciji za novinare. NATO je u Bukureštu pak Gruziji i Ukrajini dao načelno jamstvo da će moći pristupiti Savezu. Do konkretnijih obećanja nije došlo zbog Putinovog protivljenja.

Već je Putinov prethodnik na predsjedničkoj dužnosti, Boris Jeljcin bio protivnik NATO-ovog širenja na Istok. No, budući da je Rusija preko novoosnovanog tijela – Vijeća NATO-Rusija, dobila određena prava, Jeljcin je malo po malo popuštao. Na početku svoga mandata, Putin nije imao ništa protiv suradnje s „novim NATO-om“. U jednom intervjuu za BBC čak je razmišljao o ruskom članstvu u Savezu. No, tijekom godina, njegov je negativan stav jačao, naročito nakon 2004., kada je NATO u svoje članstvo primio tri baltičke zemlje koje su nekada bile dio sovjetskog teritorija. "Krivo smo razumjeli duboke osjećaje Rusa i javnog mnijenja u toj zemlji i to činimo i dalje: Rusija strahuje da bi mogla biti okružena i stisnuta u obruč“, rekao je za DW Giles Merritt, voditelj agende „Sigurnost i obrana“ (SDA), u Bruxellesu. "Mi na Zapadu napravili smo ozbiljne greške s političkim porukama koje smo poslali Rusiji. Općenito, razmatranje mogućnosti članstva Ukrajine ili Gruzije, bilo je loša politika“, rekao je on. "Zašto ne?“, rekao je tada Putin.

NATO želi nove članove

S obzirom na aktualnu političku krizu oko Krima i Ukrajine, Glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen više ne izgovara riječ „članstvo”. “Tijekom sastanka s ukrajinskim premijerom Arsenijem Jacenjukom početkom ožujka, Rasmussen je ipak ponudio tijesniju suradnju s Ukrajinom te zajedničke akcije. Kako ne bi dalje zaoštravao situaciju s Rusijom, Jacenjuk je na novinarsko pitanje o tome želi li Ukrajina ući u NATO, odgovorio: „To ne vidimo na radaru“.

Vrata NATO saveza trebala bi biti otvorena svakoj demokraciji u Europi. Tako glasi službeni zaključak različitih NATO summita. A kroz ta bi vrata iduća rado ušla Crna Gora, državica sa zapadnog Balkana. Potvrdio je to crnogorski Premijer Milo Đukanović tijekom svog posljednjeg posjeta sjedištu NATO-a. „Nadamo se da će napredak u suradnji uskoro biti vidljiv. Očekujemo da ćemo moći pristupiti NATO-u te da ćemo za to pozivnicu dobiti u Walesu“, rekao je on. A tamo će se, početkom rujna ove godine, na novom summitu susresti predsjednici država i vlada zemalja članica NATO-a. Osim Crne Gore, u Savez žele i Makedonija te Bosna i Hercegovina. Balkanske zemlje nadaju se većoj stabilnosti u regiji. U NATO želi i Gruzija, čije su regije Abhazija i Južna Osetija od 2008. pod ruskom okupacijom. No šanse za to vrlo su male zbog sukoba s Rusijom. Čini se da je Srbija jedina zemlja koja ne želi postati članica NATO-a: rezerviranost zbog NATO-ovog bombardiranja u ratu za Kosovo 1999. prevelika je.

Za baltičke je zemlje članstvo u NATO-u jamstvo da im se neće dogoditi isto što i dijelovima Ukrajine – dakle, pripajanje Rusiji. I u Poljskoj vlada slično ozračje: prema istraživanjima javnog mnijenja, 50 posto Poljaka članstvo u NATO-u doživljava kao jamstvo državne neovisnosti. Podrška NATO-u u ovoj je zemlji veća nego gospodarski važnoj Europskoj uniji.

"NATO i Rusija imaju zajedničke interese“

Rumänien Russland NATO-Gipfel in Bukarest Rede Putin

Vladimir Putin

Stručnjak za sigurnost Giles Merritt, NATO-u i Rusiji savjetuje da se usredotoče na zajedničku obranu od opasnosti i prijetnji, primjerice na borbu protiv terorizma te zaštitu od raketnih napada iz Irana ili Sjeverne Koreje. „Mi i Rusi imamo zajedničke sigurnosne potrebe. Mislim da našu politiku nismo dovoljno temeljili na tome“, rekao je on. Čak je i na području konvencionalnog naoružanja povjerenje između NATO-a i Rusije znatno smanjeno. Sporazum brojnosti konvencionalnih jedinica u Europi (KSE) praktički je mrtav. A i strateška raketna obrana koju NATO želi instalirati, vidi Rusiju kao prijetnju.

Ova postojeća blokada između NATO-ovih saveznika i Rusije, još će se učvrstiti kroz krizu oko Krima. Glavni tajnik Saveza Anders Fogh Rasmussen ne odstupa od politike otvorenih vrata: „NATO stoji pri načelu da svaka nacija treba sama odlučivati o vlastitoj budućnosti. NATO želi ostati izvor stabilnosti u teško predvidljivom svijetu“, naglasio je Rasmussen.

Autori: Bernd Riegert / Petra Švarc

Odgovorni urednik: Svetozar Savić