1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

NATO mora razgovarati s Rusijom

Konflikt između Turske i Rusije ne bi trebalo da ugrozi zajednički nastup protiv IS-a, komentariše Christoph Hasselbach.

O čemu se ovdje uopšte radi? Ko je neprijatelj? To su prva jednostavna pitanja na koja treba potražiti odgovor kada se razgovara o pokušajima djelovanja protiv IS-a. NATO sada želi da poveća sigurnost Turske, kao države članice ove vojne alijanse. U tu svrhu se ojačavaju turske zračne snage, iako ih sam IS uopšte nema.

S druge strane Turska je prošle sedmice pokazala da je u stanju, ali i da je spremna da obori bilo koji ruski borbeni avion koji, prema njenim tvrdnjama, povrijedi zračni prostor te zemlje bez obzira što je upozoren da to ne čini.

SAD, kao lider NATO-saveza, stale su na stranu Turske. Osim što je Vašington potvrdio tursku verziju tog događaja, navodi se i da ta zemlja ima pravo na samoodbranu. U prilog verziji događaja prema kojoj je ruski avion odista povrijedio zračni prostor Turske ide i to što Rusija redovno provocira baltičke države Alijanse ali i neutralne zemlje poput Švedske i Finske tako što stalno povrjeđuje njihov zračni prostor svojim avionima.

Suprotstavljeni interesi

Christoph Hasselbach

Christoph Hasselbach

Ipak, nakon obaranja ruskog aviona spor se pogoršao. Rusija je uvela privredne sankcije protiv Turske. Vladi u Ankari se predbacuje da kupuje naftu od IS-a i da je oborila ruski avion samo zato da bi zaštitila konvoje koji je doturaju.

Moskva je sada u svoju vojnu bazu u sirijskoj Latakiji stacionirala moderan sistem protivavionske odbrane koji ima domet od preko 400 kilometara. Turska predbacuje Rusiji da u Siriji ne bombarduje položaje IS-a, nego Turkmene, narod koji potiče iz Turske.

Odista, sukob interesa na prvi pogled, ne može biti očigledniji. Rusija je stala na stranu sirijskog predsjednika Asada u borbi protiv IS-a, ali i protiv drugih sirijskih grupacija. Među takvim grupacijama su i one koje podržavaju SAD. Turska se bori protiv Asada i u prošlosti je stalno gledala u stranu kada je riječ o IS-u, koji se bori protiv Asada, ali i protiv Kurda. Međutim, IS je i za Tursku zvanično neprijatelj.

IS profitira od raskola

I tako bi, dakle, trebalo da izgleda međunarodna koalicija protiv IS-a? Generalni sekretar NATO-saveza Stoltenberg je u utorak (1.12.2015.) požurio sa izjavom da jačanje turskih zračnih snaga nema veze sa incidentom u kojem je oboren ruski bombarder. Alijansa bi na taj način ipak mogla samo da poveća napetosti između Rusije i Turske, država koje imaju odlučujuću ulogu kada je riječ o budućnosti Sirije. Neke članice Alijanse sa istoka Evrope su, uz sve to, zadovoljne što je neko konačno pokazao zube Rusiji. Očito je široko rasprostranjen bijes zbog onoga što je vlada Rusije učinila u Ukrajini, posebno zbog aneksije Krima.

Ipak, eskalacija je ono što NATO-savezu u ovom trenutku ni u kom slučaju ne odgovara. Postoji opasnost da bi Turska mogla da iskoristi NATO za provođenje vlastitih političkih interesa i da ga okrene protiv Rusije. IS bi tada bio u poziciji da stoji sa strane i da to s radošću posmatra.

Nakon napada u Parizu izgledalo je kao da bi se mogla stvoriti široka koalicija za vojni nastup protiv IS-a. Ukoliko bi takva koalicija uopšte i imala neke rezultate, onda bi to bilo moguće jedino ako nema velikog spora između njenih članica.

Članicama NATO-saveza nakon zbivanja u Ukrajini to možda teško pada, ali bi one u budućnosti trebalo opet redovno da razgovaraju sa Moskvom u sklopu Vijeća NATO-Rusija. Previše toga je na kocki u slučaju da propadne zajednički nastup protiv IS-a.

Preporuka redakcije