1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

NATO izdaje sopstvene principe

Max Hofmann
7. decembar 2016

Erdoganov režim se, ne samo u Turskoj, već čak i unutar NATO saveza obračunava sa navodnim zavjerenicima. No, NATO to ne bi smio dopustiti, smatra Maks Hofman.

https://p.dw.com/p/2TssN
Türkei Orden eines NATO Generals aus der Türkei
Foto: DW/T. Schultz

Visoki turski vojni oficiri u NATO savezu su otpušteni. Oni bi sada morali da predaju svoje pasoše i da se sa posebnim dokumentima (kojima se ne predviđa eventualni povratak) vrate u Ankaru. Ova priča se već početkom rane jeseni prepričavala među novinarima u Briselu. Istraživanja briselskog studija DW-a pokazuju šta se sve događalo tim oficirima i njihovim porodicama. Pojedini koji su nakon pokušaja puča u julu bili pod prismotrom režima ispričali su za DW svoje priče, priče koje vas diraju u srce, priče o rastavljenim porodicama. Majke koje su odjednom ostale bez prihoda, a moraju da odgajaju djecu i pritom su u stalnoj brizi za svoje muževe koji su završili u zatvoru. Priče ljudi koji zavise od medicinske pomoći a koji su naprasno ostali bez državljanstva.

U pitanju je humanitarna dimenzija, kojoj se nije pridavala pažnja, a koja bi mogla da ima dalekosežne vojne posljedice, ako se ispostavi da su turski oficiri u NATO-u uhapšeni i možda mučeni. Službenici NATO saveza koji nisu državljani Turske su saopštili da je jedan dio iskusnog ljudstva u Savezu odjednom nestao. To je uznemirujuće koliko daleko seže Erdoganova ruka i kako goropadno nastupa turski predsjednik.

Ali, da krenemo od početka, u pravom smislu riječi. Bacimo pogled na Preambulu Sjevernoatlantskog ugovora iz 1949. "Sve strane u ovom ugovoru... su odlučne, da jamče slobodu... svog naroda, koja počiva na osnovama demokratije, slobode ličnosti i vladavine prava."

NATO mora da zauzme stav

Jasno kao dan: Erdoganov režim se ne drži više ovih principa. Naprotiv. Izgleda da ih trenutno u Ankari čak i odbacuju. Da li su to  onda dovoljni razlozi da se Turska izbaci iz NATO saveza? Ako bi ta zemlja dalje nastavila tim putem, onda bi odgovor morao da glasi "da". Ali, u ovom trenutku bi bilo dobro kada bi barem zvaničnici NATO-a bili nešto otvoreniji, manje tajnoviti o događajima u njihovom sopstvenom glavnom sjedištu.

Hofmann Maximilian
Maks Hofman

Nije dovoljno to da generalni sekretar NATO-a o toj temi "razgovara" sa turskom vladom. I da bude zadovoljan time što će na mjesta onih koji su bili žrtve "čišćenja" biti postavljeni novi ljudi. NATO želi da bude savez slobodnog svijeta, materijal od kojeg se pletu Putinove noćne more, organizacija koje se NEĆE uplašiti da otvoreno osudi ono što se u Turskoj događa. A šta umjesto svega toga čujemo danas u Briselu? Sterilne priče kojima nikog ne žele povrijediti. I možda iza zatvorenih vrata nejasna lamentiranja nad "stravičnom situacijom".

NATO mora da zauzme stav, i to ne samo kada se događaju loše stvari na njegovim spoljnim granicama kao u Ukrajini i Siriji, već i unutar samog Saveza. A to sve spada u to, pa čak i ako je bolno, ako se želi biti zaštitnikom slobodnog svijeta. Inače će se izgubiti povjerenje u Savez. Istraživanja koja je sproveo DW su pokazala potpuno razočaranje pogođenih oficira. Ovako je to opisao jedan od njih - preko noći si ostao sam, "bez prošlosti, ali nažalost takođe i bez budućnosti". Ali, naša istraživanja su pokazala i kako se gubljenje povjerenja širi u krugu porodica, prijatelja i kolega.

I to se ne dešava samo zato što NATO svojim ćutanjem izdaje svoje sopstvene principe, već i stoga što bi Savez na taj način mogao vojno oslabiti. Stotine turskih službenika u NATO-u, u Evropi i Sjevernoj Americi, moraju da napuste službu. A ovi iskusni, dobro obučeni vojnici, mahom povezani sa vrijednostima Zapada, ne bi mogli tek tako da budu zamijenjeni. Prije svega i zbog toga što u Ankari više nije važna kompetentnost već lojalnost režimu. Režimu koji će biti sve opasniji i čija je politika nepredvidljiva.

No, razumljivo je zašto je NATO oprezan. Turska je zbog svoje veličine i geostrateške pozicije veoma važna članica Saveza. Turska je, odmah iza  Sjedinjenih Država, druga armija po veličini unutar NATO-a. Ali, ako Zapadna vojna alijansa želi da sačuva svoju vjerodostojnost i povjerenje onih koje treba da štiti, onda mora da prestane da upire prstom u druge. Alijansa mora da se pozabavi i sama sobom. Jer, ako Erdoganova ruka seže do glavnog sjedišta NATO, onda bi partneri u Savezu morali da se s tim otvoreno i snažno suoče. Isto tako kako to rade i sa drugim opasnostima.