NATO i strategija uspjeha u Afghanistanu

Afghanistan je na dobrom putu, rekao je početkom nedelje američki ministar odbrane Robert Gates, prilikom posjete Kabulu. Uprkos najnovijeg talasa napada Talibana strategija SAD i saveznika potvrdjuje se ispravnom. U tome se slaže i doskora komandujući NATO-snagama na jugu zemlje Holandjanin general-major Ton van Loon koji je svoja ocjene izložio u Wašingtonu, sjedištu Pentagona. Christina Bergman.

"Talibani su pritješnjeni.Oni ne mogu kontrolisati široko područje na jugu Afganistana. Ako tvrde da su goposdari u Helmandu odakle ih niko ne može protjerati, onda je to pogrešna procjena. Možemo ih napasti i to upravo i činimo”-rekao je na početku holandski general-major u Pentagonu.

Pozitivna occjena general-majora koji je u aprilu predao dužnost glavnokomandujućeg za jug Afghanistana, ne znači istovremeno da su Talibani istrijebljeni sa ovog područja.

A, kada su pritjerani uza zid, postaju posebno brutalni u vojim samoubilačkim napadima ekplozivnim napravama, koje sami izradjuju. Toga će još biti, pa je NATO prisutnost i dalje vrlo važna. Trenutno je u Afghanistanu rasporedjeno 35 000 vojnika iz 37 zemalja, od čega je njih četvrtina -tačnije 9000 –rasporedjeno na nemirnom jugu zemlje. Polovina od toga je uzela učešće u ofanzivi nazvanoj ”Ahil” koja ima za cilj osiguravanje regije Helmand.

General-major je u Vašingtonu naglasio da je uz pojačanu vojnu strategiju NATO-a,kako bi se osigurala vlast, pšotrebne su i druge stvari koje bi trebale dovesti do stabilnosti i mira u Afghanistanu. Domaće stanovvništvo još nije sigurno da se Talibani ponovo neće pojaviti i uzeti moć u svoje ruke. Vrlo je važna i sama spoznaja ljudi :

"Ljudi moraju shvatiti da im njihova nova vlada garantuje napredaka nikako Talibani".

Talibaniska tvrda linija zasniva se na iskorištavanju neukih i nepismenih ljudi,koje nerijetko regrutiraju u svoje redove za paket cigareta ili telefonske kartice, ne nudeći posao ili neku perspketivu. Mladi se tako neobučeni i neiksuni šalju u vatru,

jer misle da nemaju drugog izbora. Stoga je njihovo obrazovanje i izučavanje za pojedina zanimanja vrlo bitno, kao i obnova njiihovih kuća i naselja-onoga što nazivamo civilni sektor nadgradnje.

Holandski visoki oficir je čak mišljenja, da je obnova i izgradnja zemlje možda i bitnija od vojnog dijela borbe.

Jer, jaka vlada i bolja infrastruktura vraća ljudima povjerenje i onemogućava Talibanima da se čim strane trupe napuste zemlju, ponovo vrate na vlast.

Iz svega ovoga proističe da nema svrhe povećavati broj vojnika.

Posebno ako se ne proširi misija posmatranja i snimanja iz njemačkih Tornado aviona. On je rekao kako razumije da je u Njemačkoj njihov angažman, predmet političkih sporenja.

Van Loon je s tim u vezi u Vašingtonu podvukao:

”Nama u Afghanistanu, slikovito rečeno trebaju oči. Imamo dovoljno udarne moći. Uz pomoć njemačkih Tornado aviona za nadgledanje teriotorije s velikih visina, mi ustvari stičeno značajnu prednost na zemlji u borbi protiv Talibana"

Holandjanin van Loon je na kraju, kao bivši glavnokomandujući NATO-snaga na jugu Afghanistana u Vašingtonu zaključio, da su internacionalne trupe ISAF sve kompaktnije i homogenije. Britanci,Holandjani,Rumuni,Estonci,Bugari,Joerdanci i drugi, svi oni složno doprinose zajedničkom uspjehu i ispunjenju cilja u Afghanistanu.

Kristina Bergman.