1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

NATO čeka odluku SAD u slučaju Sirije

Generalni sekretar NATO-a Anders Fogh Rasmussen, rado bi kaznio sirijske režim za upotrebu hemijskih otrova, ali to ne može sam. Jer, vojna alijansa na čijem je čelu, čeka najprije reakciju Vašingtona.

default

Anders Fogh Rasmussen Pressekonferenz zu Syrien in

I dok je on ubijeđen da je Asadov režim izveo napad hemijskim oružjem, većina od 28 članica NATO-a čeka radije na SAD, vodeću silu vojne alijanse. "Kako bi druge diktatore odvratili od upotrebe hemijskih bojnih otrova, moramo djelovati", zatražio je Rasmussen. Zahtjev je naravno upućen SAD-u i drugim vodećim silama NATO-a koje bi vojno bile u stanju da izvrše ciljane udare na Asadov režim.

Deutsche Welle Bernd Riegert

Bernd Riegert

NATO međutim kao organizacija ne može ništa poduzeti. Može samo djelovati ukoliko sve članice imaju isti stav i traže reakciju. A od toga je NATO udaljen miljama. Sve to frustrira Rasmussena, koji je kao danski premijer, stajao na strani Georgea W. Busha, kada je američki predsjednik donio odluku da njegove trupe umarširaju u Irak.

Situacija je sada drugačija i od misije NATO-a u Libiji prije dvije godine koja je imala mandat UN-a. NATO je 1999. bez mandata UN-a doduše počeo i rat na Kosovu, ali tada je postojala složnost zemlja članica, a Amerikanci su se odlučno stavili na čelo.

Uloga NATO-a

U slučaju Sirije situacija je zamršena. NATO tu nema svoju ulogu. Velika Britanija i Njemačka iz različitih razloga neće učestvovati u intervenciji. Samo bi Francuska mogla krenuti u zajedničku akciju sa SAD-om. Kada je Anders Fogh Rasmussen zatražio od međunarodne zajednice da djeluje u Siriji, moćni vojni savez stajao je kao posmatrač, po strani.

To je u suprotnosti sa onim šta je novi NATO nakon okončanja hladnog rata trebao da bude. Nakon iscrpljujućeg rata u Afganistanu, njegove članice izgubile su volju za novim avanturama "out of area", izvan teritorije saveza. Tu ne pomaži ni apeli generalnog sekretara NATO-a.

Jedina uloga, koju ima NATO i to na granicama sa Sirijom je zaštita članice Turske. Ralkete tipa patriot iz Njemačke, Nizozemske i SAD-a su na molbu Turske stacionirane na jugoistoku. Tek kada bi Sirija napala Tursku, karte bi se ponovo miješale. To bi onda bio slučaj za djelovanje NATO-a po članu 5 povelje zapadne vojne alijanse. U tom slučaju NATO više ne bi smio biti samo posmatrač.

Autor: Bernd Riegert

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić