1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Nasilje u Iraku

Sukob Šiita i Sunita i nemiri u zemlji odgovaraju strategiji terorizma i terorista. U demokratskom Iraku oni kojima odgovara sila ne bi imali političku moć. Može li Sistani najviši ajatolah zaustaviti Muslimane-Šiite?

Rušenje šiitske Zlatne džamije u Samari može dovesti do gradjanskog rata u Iraku

Rušenje šiitske Zlatne džamije u Samari može dovesti do gradjanskog rata u Iraku

Napad na Šiitsku Zlatnu džamiju u Samari izazvao je talas krvavih protesta, jer je Askari džamija jedna od najvažnijih svetkovina šitskih Muslimana u Iraku. Njeno razaranje od strane sunitskih Muslimana je svakako prvokacija za sve Šiite u zemlji. Ovo su,inače, do sada najveći neredi izmedju Šiita i Sunita, od pada režima Sadama Huseina. Komentar Napada na Askari «Zlatnu džamiju»u Bagdadu, bez svake sumnje, spada u red terorističkih akata. No, nije samo riječ o čisto materijalnoj šteti. Počinioci ovog dijela znali su da će ovakav napad izazvati bijes šiitskog dijela stanovništva. Išlo se očito i sa pretpostavkom, da će takvi nemiri donijeti i ljudske žrtve i to ne samo medju Šiitima, nego i Sunitima,koji se smatraju odgovornim za ovač čin. Ovako hladnokrvna kalkulacija odgovara strategiji terorizma i terorista. Upozorenje iračkog predsjednika Dželal Talabanija,pritom,ne djeluje pretjerano. Strategija počinilaca napada imala je samo jedan cilj:spriječiti normalizaciju stanja u Iraku, te izazvati sukob dvaju najbrojnijih etničkih grupa,bez obzira na cijenu. Jer normalizacija, kao što je održavanje izbora i izrada Ustava znače kraj vladavine onih, koji su imali najviše političke moći. Tako je svakom Sunitskom Muslimanu jasno,da će u jednom demokratskom sistemu, pošto čine tek dvadeset posto stanovništva Iraka, biti potisnuti u stranu. Naravno, neće svaki od njih zbog toga posegnuti za samoubilačkim pojasom sa ekspolozivom ili minobacačkim granatama. Oni koji to učine, ma koliko ih je malo,svjesni su,pak, da mogu zaustaviti političke pomake u društvu. Ovakvo stanje ne može zaustaviti ni iračka vlada, posebno ne Amerikanci, već su na potezu religijski očevi,čija se riječ još uvijek sluša. Kao što je recimo šiitski ajatolah Ali Al Sistani, koji se i ranije izjašnjavao protiv nasilja. Ako se,pak, uspije u obuzdavanju nasilja, onda je to jasan znak da je moguće prevladati sve dublja religozna raslojavanja u Iraku. Irak je dugo godina bio sekularna država,koliko je to bilo moguće i bilo bi poželjno da se uspije u namjeri odvajanja političke i religijske vlasti. Jer,samo tako bi se mogle spriječiti zloupotrebe od strane različitih grupacija.Van Iraka, posebno u Evropi ne može se samo kazati: ovako se nešto može dogoditi samo medju Muslimanima. Kao na primjeru objavljivanja karikatura proroka Muhameda. Šta bi se medjutim dogodilo,da islamski fanatici jednog dana napadnu kelnsku Katedralu? Zvuči možda apsurdno. Ali,nakon ubistva holandskog režisera Van Goga,od strane jednog Marokanca s holandskim pasošem nije trebalo dugo, da počnu goriti i džamije u ovoj evropskoj zemlji.