Nasilje u Iraku

Bila je to krvava i munjevita akcija: Napadači su u više manjih vozila napali policijsku stanicu. Naoružani su bili ručnim granatama i automatskim oružijem. Policajci nisu imali nikakviih šansi. Brzo kao što su došli, pobunjenici su se i povukli, oslobodivši prije toga sve zatvorenike. Bio je to jedan od brojnih takvih napada. Mada Amerikanci tvrde da su iračke snage sigurnosti sve više u stanju brinuti se za red u zemlji, činjenice su drugačije, tvrdi raniji premijer Ijad Allawi:

"Tri godine od početka rata u Iraku biva dnevno ubijeno između 40 i 60 ljudi, ako ne i više."

U zemlji vlada začarani krug: nasilje sprečava investicije. Većina Iračana je nezaposlena. Bande kontroliraju čitave grtadske četvrti, cijene rtastu. Katastrofalna situacija pogoduje terorizmu, a on sprečava svaki oblik obnove.

Situacija se još pogoršala proteklih sedmica, nakon napada na Zlatnu džamiju u samari. Došlo je do etničkih nereda. To je političare ponukalo da se pokrenu, kaže Adnan Badšadži, starosni predsjednik parlamenta:

"Šok nakon uništanja svetišta u Samarri i posljedice , ubojstva i progoni, bio je tako velik, da su irački političari konačno shvatili da se nešto mora uraditi."

Sada se planira osnivanje Nacionalnog savjeta za sigurnost, o tome su sve stranke suglasne. Kao predsjednik predviđen je Allawi. On je ranije pokazao da je u stanju konzekventno se boriti sa ekstremistima, bez obzira iz koje etničke grupe potječu. Jedini problem: osnivanje takvog tijela nije predviđeno ustavom. Zbog toga je još nejasno koje bi ovlasti on trebao imati.