1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Nasilje u Egiptu nije bilo slučajno

Više od 70 poginulih i stotine povrijeđenih. To je krvavi bilans nereda koji su se dogodili nakon fudbalske utakmice u Port Saidu. Ovaj nasilnički eksces ne može biti slučajnost, smatra Loaj Mudhun.

default

Stadion u Port Saidu

Krvavi sukob navijača fudbalskih klubova Al Ali iz Kaira i Al Masri iz Port Saida Vojni savjet Egipta vidi samo kao "tragični sportski događaj", iako mnoge indicije ukazuju da su nasilne orgije u Port Saidu bile inscenirane. Ali, ovo otvoreno nasilje fudbalskih navijača se dobro uklapa u koncept Vojnog savjeta.

U autoritarnoj vladavini arapskih zemalja su zapravo samo džamije i stadioni mjesta na kojima se ljudi mogu ponašati malo slobodnije. Ove institucije su donekle izvan kontrole državnih bezbjednosnih aparata. I to bi mogao biti glavni razlog zašto navijači i oni koji posjećuju džamije igraju glavnu ulogu u arapskom ustanku.

Navijači protiv moći države

Tako je to bilo tokom egipatske revolucije. Jer, na prvim linijama fronta protiv Mubarakovog režima su bili upravo navijači fudbalskog kluba Al Ali iz Kaira. Takozvani Ultrasi predstavljaju "avangardu revolucije", jer su i godinama prije revolucije demonstrirali i na ulicama se krvavo obračunavali s policijom.

I što je još važnije: tačno prije godinu dana, kada su trupe starog režima na kamilama upale na Tahrir trg u Kairu, kako bi otjerali mase, Ultrasi su zaštitili mirne demonstrante. Time su zapravo napravili odlučujući doprinos u svrgavanju Mubaraka.

No, uprkos Mubarakovom odlasku s vlasti, navijači najpopularnijeg egipatskog kluba su i dalje u žestokom sukobu sa snagama bezbjednosti, a posebno zbog masovnog nasilja prema mirnim demonstrantima u mjesecima prije početka parlamentarnih izbora u toj zemlji. Imajući to na umu ne može se odbaciti ni pretpostavka

Global Media Forum Workshop Terroristen im Netz Loay Mudhoon

Loaj Mudhun

da iza nasilja na stadionu u Port Saidu stoje Mubarakove pristalice koje su se pokušale osvetiti revolucionarima u redovima fudbalskim navijačima.

Ko želi da gurne Egipat u haos?

Naravo da između navijača oba kluba iz Kaira i Port Saida postoji dugogodišnji rivalitet. No, ovo je svakako bilo mnogo više nego "tragični sportski događaj" koji je izmakao kontroli. Jer, postoji sumnja da su nasilne orgije, i sve što je pratilo ove događaje, bile planirane ili pak tolerisane od strane vlasti.

Jer, kako objasniti činjenicu da ni šef bezbjednosti, a ni gradonačelnik Port Saida nisu bili prisutni? I kako objasniti da je 3.000 prisutnih policajaca ne samo posmatralo istinski lov na Al Alijeve igrače i navijače, već i otvorilo spoljašnje kapije stadiona? I tako je podivljala rulja mogla nesmetano da uleti na stadion.

Teško je zamisliti da je vladajući Vojni savjet ovaj nasilni eksces naredio "odzgo". Ali, važno je napomenuti da egipatski Vojni savjet u ovom prelaznom periodu djeluje bez plana, i pokušava već mjesecima da svim snagama diskredituje revolucionarne snage i da ih optuži za haotično stanje i oružane napade u zemlji.

S obzirom koliko je napet odnos između fudbalskih navijača i vojnih vlasti, lako je utvrditi da se otvoreno nasilje navijača dobro uklapa u koncept koji prikazuje vojska. A generali i maršal Muhamed Husein Tantavi, uprkos očiglednom neuspjehu, prezentuju sebe kao jedinu snagu koja garantuje stabilnost na Nilu.

Autor: Loaj Mudhun

Odgovorni urednik: Svetozar Savić

Preporuka redakcije