1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Nasilje na Bliskom istoku

Gotovo je cinički kada se govori o novoj eksploziji nasilja na Blaiskom Istoku – tu nasilje već godinama i ne prestaje. Ipak bi jučerašnji (utorak) raketni napad na području Gaze mogao imati posebno teške posljedice: tom je prilikom ubijeno najmanje jedanaestoro ljudi, uglavnom nedužnih civila. Nasilje odgovara ekstremistima. To otvara nova pitanja o ulozi Izraela u sadašnjim sukobima suprotstavljenih palestinskih grupa.

Palestinski predsjednik Mahmud Abbas (desno) i premijer Ismail Hanija (lijevo) prilikom susreta u Ramalahau

Palestinski predsjednik Mahmud Abbas (desno) i premijer Ismail Hanija (lijevo) prilikom susreta u Ramalahau

Gotovo da nije bilo nepovoljnijeg trenutka za napada: Izrael se upravo spremao da svijetu objasni kako nema ništa sa napadom na palestinsku familiju na plaži u Gazi, kada je jedan glasogovornik vojske objavio da je upravo uklonjena grupa pripadnika rediklalne organizacije Islamski Džihad koja se spremala da raketiranje Izraela. Malo kasnije vojska je morala priznati da je tom prilikom ubijeno više nedužnih civilia, među kojima i dvoje djece.

To navodno najhumanijoj vojsci na svijetu, kako izraelski premijer Ehud Olmert naziva svoje vojnike, ne služi na čast , a njenim protivnicima daje dodatne argumente. Izjave žaljenja tu neće ništa promijeniti. U napadu na plaži postoji misteriozna šesta granata, a u napadu na auto isto tako sudbonosna druga raketa, koja je pogodila civile.

To, međutim, nije ključno – ključna je činjenica da se ovakvim napadima samo zaoštrava konflikt. On se sada već zaoštrava više no što je to bilo kome u interesu. Rigorozne akcije izraelske vojske protivne međunarodnom pravu samo jača podršku Hamasu i slabi predsjednika Abbasa. On, čak i uz prijetnju referendumom, pokušava predstavnike Hamasa navesti da poštuju međunarodne obaveze koje je svojevremeno prihvatio predsjednik Jasser Arafat. Prije svega to se odnosi na prihvaćanje Izraela sa ciljem omogućavanja mirnog suživota jedne palestinske i jedne izraelske države. Rješenje konflikta koje obuhvaća uspostavljanje dviju država, prihvaćeno je od strane međunarodne zajednice, u okviru tzv. mape puta, i jedino je moguće rješenje koje vodi ka miru.

Ali što se više Izrael ponaša kako hoće. Što češće pritom stradaju nedužni civili, i što manje povlačenje Izraela sa nekog područja znači omogućavanje uspostavljanja palestinske kontrole nad tim područjem, to više će Palestinci gubiti vjeru u mogućnost pronalaženja mirnog rješenja i tim više će podržavati radikale. A oni nemaju nikakav recept za rješenje problema.

To vodi do daljnjeg gubitka moći Mahmuda Abbasa, a on je trenutno jedini koji na palestinskoj strani ima moć, i zalaže se za pravedno rješenje sukoba. Sada se sveti činjenica da je Izrael Abbasa suviše dugo ignorirao – danas, kada Abbas slabi iz dana u dan Izrael pokazuje spemnost da mu pomogne, uključujući čak i slanje oružija za njegove snage sigurnosti. Tim najavama mu se, međutim, još više šteti – protivbnici Abbasa predstavljaju kao izraelsku marionetu. Da bi se od tih primjedbi oslobodio, Abbas izraelu pšredbacuje ratne zločine, i najavljuje da bi u ime kompromisa sa Hamasom mogao odustati od najavljenog referenduma.

To bi bio truli kompromis – to je i Abbasu jasno: Izrael neće moći o miru pregovarati sa palestinskom vladom koja uopće ne priznaje njegovo pravo na postojanje. Ali taj kompromis bi bio lažan i iz još jednog drugog razloga: organizacija Fatah kojoj Abbas predsjedava, čini se da je odlučna izazvati sukob sa Hamasom – ne zbog Izraela, već u brobi za moć sa Hamasom.