Narodne nošnje umjesto Kalašnjikova

Udmurtska Republika Ruske Federacije u zapadnom Uralu možda nije baš visoko na popisu mjesta gdje bi turisti htjeli provesti svoje ljetovanje. Ali kad je rusko Ministarstvo vanjskih poslova ponudilo stranim novinarima posjet u Iževsk, glavni grad te republike, mnogi su bili ugodno iznenađeni – i popis novinara koji su željeli na taj put je bio veoma dug.

Jer turisti, a pogotovo stranci, nisu mogli u Iževsk veoma dugo vremena. Razlog je prije svega bila jedna tamošnja tvornica koja je već odavno stekla svjetsku slavu. Donedavno je nosila nedužan naziv Iževski strojarski zavod (Ижевский машиностроительный Завод), ali je 2013. ime dobila po svom najpoznatijem proizvodu: Kalashnikov Group.

Novinarima je obećan posjet i tvornici u izuzetno osjetljivo doba: još u listopadu je Washington objavio kaznu protiv Rusije zbog optužbi da se ta zemlja miješala u izborni postupak Sjedinjenih Američkih Država. Trump nije baš rado potpisao te sankcije, ali ipak jest: kažnjeno je 39 ruskih tvrtki iz vojnog sektora sa kojima je najkasnije od konca siječnja slijedeće godine potpuno zabranjeno poslovati. Ako to neka američka tvrtka ili druga zemlja čini, onda ona sama dolazi na popis onih protiv kojih se uvode sankcije. To je čitav niz ruskih tvrtki, od ruskog izvoznika oružja Rosoboronexport, proizvođača raketa Almas Antej, brodogradilišta United Shipbuilding Corporation koje između ostalih proizvodi i ratne brodove – i naravno Kalashnikov Group.

Malo se toga promijenilo od doba SSSR-a

Tek što su strani novinari stigli u Iževsk, morali su shvatiti da se ipak nije baš mnogo toga promijenilo od sovjetskog doba. Dočekali su nas Udmurti u tradicionalnim nošnjama, drvene kolibe zametene u snijegu i mnogo krumpira. Nadajući se zanimljivom razgovoru o ruskoj vojnoj industriji, novinari su morali pretrpjeti i predavanje o kulturi i običajima Udmurta što je onda začinjeno i nastupom Buratoskih Babuški, bivšim predstavnicama Rusije na natjecanju Pjesme Eurovizije, koje su na udmurtskom jeziku otpjevale pjesmu Beatlesa „Let it Be".

Ta pjesma se svakako mogla shvatiti i kao poruka novinarima da budu strpljivi jer je odmah došlo razočarenje: posjet tvornici Kalašnjikova je otkazan, ali zato će se posjetiti tvornički muzej. Čak ni u muzeju nisu znali što da počnu sa strancima koji su im došli na vrata, tako da su nam odmah počeli nabrajati što je sve zabranjeno: nije dozvoljeno fotografiranje čak ni muzejskih eksponata, nisu dozvoljena bilo kakva pitanja o vlasničkoj strukturi Kalashnikov Group, njenim planovima ekspanzije, njenim najvažnijim tržištima... I naravno, posebno je zabranjeno bilo kakvo pitanje o američkim sankcijama protiv ruskih vojnih poduzeća, rečeno nam je u odjelu za novinare proizvođača Kalašnjikova.

U muzeju je jedva išta moglo još nekome biti vojna tajna: ova tvornica je počela s radom još prije točno 210 godina kada je došao kraj približavanju Rusije Zapadu, koje je počeo Petar Veliki i koje se nastavilo pod caricom Katarinom. Ali nakon Napoleonovog napada na Rusiju Zapad se pretvorio u prijetnju i opasnost, tako da je i carskom odlukom „bilo strateški važno podići tvornicu oružja duboko u Rusiji", daleko od zapadnih granica, objasnio nam je vodič kroz muzej.

„Hvala, tamo je izlaz"

Naravno da je velik dio muzeja posvećen Mihailu Timofejeviču Kalašnjikovu koji je i stvorio automatsku pušku koja bi se teško mogla nazvati preciznom (zato se u istoj tvornici proizvode i legendarne snajperske puške Dragunov), ali je bila ubojito pouzdana, jednostavna – i zato jeftina za proizvodnju. Predstavnici kompanije su se ipak smilovali stranim novinarima tako da su im pokazali i najnovije proizvode, uključujući i prototip puške AK-204. Objašnjeno nam je i da Kalašnjikov već odavno ne proizvodi samo oružje, nego i patrolne čamce, bespilotne letjelice i vrhunsko sportsko oružje.

Slijedom prošlogodišnje direktive predsjednika Putina da i vojne tvornice moraju do godine 2020. pola svoje proizvodnje ponuditi civilnom sektoru, Kalashnikov Group je čak nedavno ponovno pokrenuo proizvodnju motocikla Iž – Ižmaš je također dio ovog koncerna. I to je sve što strani novinari trebaju znati o tvornici Kalašnjikov, molimo uputite se prema izlazu.

Direktive i narodne poslovice

Na koncu posjeta u Iževsku na programu je bio i susret s, po volji predsjednika Putina, vršiteljem dužnosti predsjednika Federativne Republike Udmurtske Aleksanderom Brehalovim. On nas je dočekao uvjerenjem kako je i Udmurtska „dio globalnog svijeta", a i da su sva pitanja dozvoljena. No kada se povela riječ o posljedicama američkih sankcija na tvornicu oružja, Brehalov nam je objasnio kako je Kalashnikov Group „važan isto koliko i oko 25 tvornica koje su ovdje veliki poslodavci i koje su važni platiše poreza. Ali to je sve."

No ipak nam kaže i kako je „svaka kriza doba koje otvara mogućnosti" – što se za tvornicu oružja svakako i doslovce može reći. Washington sankcijama želi uplašiti američke partnere da kupuju povoljnije i, misli ruski političar, barem isto tako dobro rusko oružje, ali i to je razlog da se Rusija još više okrene prema Dalekom istoku. A i protusankcije koje je uvela Rusija imaju pozitivan učinak na lokalnu i nacionalnu ekonomiju.

„U poduzećima se već čuje da, kada ne bi bilo sankcija, netko bi ih trebao izmisliti", kaže nam v.d. predsjednika Urdmutske. A to već doista naliči na neku od lokalnih narodnih poslovica koju će znati otpjevati i Buratoske Babuške.