1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Napuštena djeca sa istoka Evrope

Na istoku djece mnoga djeca odrastaju bez roditelja. Oni ih, odlazeći trbuhom za kruhom, ostavljaju kod baka ili rodbine. Tako odrastaju traumatizovane generacije, gladne roditeljske ljubavi i njege, tzv euro-siročad.

Rastanci su nešto što Oksani Hemei najteže pada. Kad su joj bile tri godine, njeni su roditelji po prvi put otputovali iz Moldavije. Nakon tri godine se njena majka Jelna vratila, na nekoliko mjeseci. Kad je došao dan ponovnog odlaska, ona je svoju kćer poslala baki. Na pola puta se šetogodišnja Oksana predomislila i vratila. Na ulazu u dvorište svoje obiteljske kuće zatekla je svoju majku, već s koferom u ruci.

Eurowaisen in Osteuropa

Napuštena djeca željna zagrljaja i roditeljske ljubavi

Oksana, kojoj je sada 18 godina, još i danas osjeća bijes koju ju je tada, kao malu djevojčicu bio obuzeo: "Bila sam premala da bih razumjela da moja majka nije otišla zbog toga što je to htjela ili jer joj je to bilo drago." Oksanina majka i danas radi u Izraelu. Brine se tamo o djeci jedne druge obitelji.

Milioni tzv. euro-siročadi

Na istoku Europe mnoga su djeca odrasla poput Oksane, bez roditelja. Međunarodna štampa im je dala ime "euro-siročad". Istraživanja pokazuju da u Moldaviji više od polovine djece odrasta bez majke ili oca. Nevladine organizacije računaju da u zemljama članicama EU-a, na primjer u Rumuniji, Bugarskoj ili Poljskoj, između 500.000 do milion djece raste bez roditelja jer oni rade u nekoj drugoj zemlji.

Caritasove procjene za Ukrajinu su i do 9 milijuna euro-siročadi.
Njihove priče nalikuju jedna drugoj. Radnja se većinom odvija u seoskim područjima gdje vlada velika nezaposlenost. Novac kojeg roditelji tamo zarade, nije dovoljan da bi se porodicama i djeci ponudilo ono osnovno a kamoli sigurna budućnost. Oni slijede put kojim su pošli mnogi njihovi zemljaci prije njih: napuštaju zemlju, rade kao ispomoć na poljima, fizička radna snaga na građevini, kao njegovatelji starijih osoba ili čuvaju tuđu djecu. Mnogi putuju u SAD, često su tamo ilegalno. Djeca ostaju kod kuće, s jednim roditeljem, s bakom i djedom, poznanicima ili čak sama.

Eurowaisen in Osteuropa

Strani mediji nazvali napuštenu djecu "euro-siročad"

Kad se oglasi školsko zvono, po hodnicima gimnazije "Hyperion" zavlada mir. Oksani je čas francuskog toga dana posljednji čas. 16 maturanata sjedi u zimskim jaknama. U jesen, čak i kad je jako hladno, u školi se ne pali grijanje.
Pored Oksane sjede Diana i Adriana. I njihovi roditelji su otišli kad su one bile male djevojčice. Adrianini roditelji su se ovog ljeta vratili iz Izraela. Sad su nezaposleni. Majka 18-godišnjeg Iona već osam godina radi u Italiji. Roditelji jedne crnokose djevojčice, i ona se zove Adrijana, dugo su vremena radili u Koreji, danas njena majka radi u Rusiji. Adriana sliježe ramenima. U selu Gura Galbenei, na jugu najsiromašnije zemlje u Europi, u međuvremenu je cijela jedna generacija odrasla s traumom.

Skype umjesto zagrljaja

Stručnjaci posljedice ovakvog stana nazivaju socijalnom katastrofom. "To je trauma djeteta koje je izgubilo roditelje, iako su oni još živi", kaže psiholog Ian Feldman. On je pokrenuo istraživnje o posljedicama masovnog iseljavanja iz Moldavija. "Euro-siročad" je s vremenom naučila da se roditeljska ljubav izražava u određenim razmacima putem bankovnog račun ili šalje poštom.

Eurowaisen in Osteuropa

Roditelji djeci šalju pare ali ona praktično odrastaju a da ih ni ne vide

U paketima punim robe s dobrim etiketama i igračaka. Ono što ovoj djeci nedostaje je blizina njihovih roditelja. Olovni zvuk glasa i iskrivljene slike sa Skypea slaba su zamjena za zagrljaj."Djeci nedostaje nježnost. Traže je kod drugih odraslih a na žalost ima ljudi koji to iskorištavaju", kaže Feldman. Savjet o tome gdje leži granica tjelesne bliskosti, mnoga eruo-siročad nikad nije dobila. Djeci, tvrde socijolozi, često uz to još nedostaje medicinska njega, loše se hrane, čest pate od depresija i imaju problema u školi.

Spas u EU-u?

Moldavija je prošlog vikenda u Vilniusu potpisala Sporazum o pridruživanju s EU-om. Sad se ova mala zemlja nada novim impulsima za svoju bolesnu ekonomiju a s njima i da će Sporazum o slobodnoj trgovini i putovanje bez viza u Europsku uniju popraviti i situaciju u kojoj živi euro-siročad.

Eurowaisen in Osteuropa

Euro-siročad živi u seoskim i ekonomski najsiromašnijim dijelovima istoka Evrope

U susjednoj Rumuniji nisu svi složni oko pozitivnog učinka ulaska zemlje u EU. Neograničena sloboda kretanja i lakši pristup tržištu rada uzrokovali su novi val iseljavanja, prije svega u Španiju i Italiju. Victoria Nedelciuc, sociolog i ekspertica za migracije u Fondaciji Džordža Soroša (Georg Soros) u Bukureštu je uvjerena da je člansto u EU-u popravilo stanje euro-siročića. "Rumuni se mogu slobodno kretati po EU-u, svoju djecu posjećuju češće, troškovi putovanja su se smanjili i stoga i djeca mogu posjećivati svoje roditelje u inostranstvu", kaže ona.

Svejedno, Europa bi mogla više učiniti za ovu djecu. Pomogla bi na primjer jedinstvena primjena briselske smjernice o spajanju familija. Victoria Nedelciuc smatra da bi se tako moglo spriječiti da doseljenici često moraju kapitulirati pred džunglom zakonskih paragrafa s kojom se suočavaju kad žele svoju djecu dovesti iz trećih zemalja."Harmonizacija zakonodavstva koji se odnosi na porodična pitanja unutar EU-a bio bi prvi korak", kaže ova ekspertica iz Sorošove fondacije u Bukureštu.

Autori: M. Nejezchleba / S. Kobeščak / J. Rose
Odgovorni urednik: Mehmed Smajić