1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Napetosti izmedju Turske i SAD-a

11. oktobar 2007

Turski predsjednik Abdulah Guel osudio je rezoluciju spoljno-političkog odbora američkog Kongresa, kojom se masakr nad Armencima prije 90 godina, u vrijeme Osmanlijskog carstva, ocjenjuje genocidom.

https://p.dw.com/p/Bq2b
Abdullah GuelFoto: AP

Amerika ima puno problema a jedan od njih zove se Turska. Napetosti na relaciji Ankara-Washington mogle bi uticati na saradnju u borbi protiv terorizma.
Turska vlada odlučna je da se obračuna sa Kurdima i da udje na teritoriju sjevernog Iraka, što se već i dešavalo. Washington to ne želi, kaže Sean McCormack, portparol State Departmenta, jer bi to moglo dovesti do destabilizacije relativno mirnog regiona sjevernog Iraka. Sean McCormack:

«Opsežnije turske vojne akcije u Iraku neće dovesti do trajnijeg rješenja ovog problema

Dodatno ulje na vatru dala je rezolucija spoljno-političkog odbora američkog Kongresa, kojom se masakr nad Armencima prije 90 godina, u vrijeme Osmanlijskog carstva, ocjenjuje genocidom. Ova rezolucija donesena je sa 27 glasova za i 21 glas protiv. Predstavnički dom o njoj će odlučivati sredinom novembra. Turska je prije donošenja rezolucije oštro protestirala. Predsjednik Bush se uključio u polemiku i uzaludno molio predstavnike Spoljnopolitičkog odbora da ne usvajaju nikakvu rezoluciju. George Bush:

«Mi žalimo zbog tragične sudbine i patnji armenskog naroda, ali rezolucije nije prava reakcija na masovna ubistva. Ona će teško opteretiti odnose sa Turskom- našim važnim partnerom u NATO savezu i u borbi protiv terorizma.»

Prethodno je američka ministrica vanjskih poslova Condoleeza Rice otvoreno rekla da je Turska potrebna Americi, prije svega kao baza za američke trupe, koje stižu kao pojačanje za Irak. No, šanse da se zaustavi usvajanje rezolucije u Predstavničkom domu, zakazano za sredinu novembra su male. Oni, koji su za usvajanje rezolucije o genocidu nad Armencima, poput poslanika Brada Shermana iz Kalifornije iznijeli su, za njemačke uši, potpuno iritirajuće rečenice:

«Pretpostavimo da u Njemačkoj dođe novi režim na vlast, koji drugačije gleda na istoriju i da od nas zatraži da srušimo muzej posvećen žrtvama holokausta. Ko bi onda mogao reći, pustimo to jer nam je potrebna američka vojna baza, koju imamo u njemačkom Ramsteinu.»