1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Napadi u Ankari su izolovali Tursku

Napad u Ankari i sumnje da je povezan s kurdskim pokretom YPG predstavljaju opasan razvoj događaja. Turska mora izbjeći slanje kopnenih trupa u Siriju, komentariše Seda Serdar.

Nakon četiri mjeseca, glavni grad Turske se ponovo našao na udaru terorista. Napad se desio u trenutku kada se Turska sve više uvlači u sukob i ne dijeli ista stanovišta sa svojim dugogodišnjim saveznicima kada je riječ o ratu u Siriji. "Tajming" napada u Ankari, u kojem je ubijeno 28 ljudi, čini se da potvrđuje tvrdnje turske vlade da iza svega stoje kurdske organizacije.

Borba na više frontova

Premijer Ahmet Davutoglu za napad okrivljuje terorističku organizaciju PKK i YPG. I dok je PKK međunarodno okarakterisan kao teroristička organizacija, to se ne odnosi na YPG, koja je oružano krilo Demokratske unionističke partije (PYD). Ona se smatra pandanom stranke PKK i djeluje na teritoriji Sirije.

Međutim, najvažniji saveznici Turske u djelovanju protiv terorizma, poput SAD i EU, u organizacijama YPG i PYD vide snažan faktor podrške borbi protiv "Islamske države" (IS). Najnoviji razvoj događaja uz tursko-sirijsku granicu, odnosno uspostava kurdskih kantona na sjeveru Sirije, stvar je koja se opasno približila "crvenoj liniji" koju je povukla Turska. Bombardovanje položaja YPG bio je odgovor na bombardovanja turske teritorije koju je izvela ova organizacija. Osim toga, međunarodna zajednica očito nije dovoljno ozbiljno shvatila prošlonedjeljna turska upozorenja da vlada u Ankari neće dozvoliti da YPG bude prihvaćen kao faktor koji će učestvovati u bilo kakvim pregovorima.

Nakon napada u Ankari, vladina namjera da se u parlamentu usvoji novi zakon o borbi protiv terora naišla je na odbijanje kurdske stranke HDP. Ona je ogorčena zbog ofanzive turske vojske protiv PKK na istoku Turske. Ovo je još jedan dokaz da vlada u Ankari nije sposobna da ujedini zemlju - čak ni u ekstremnim situacijama poput ove. Ali to dokazuje i da HDP nije voljan da potpiše zakon koji bi bio protiv PKK.

Država u izolaciji

Turske nade da će izbjeglička kriza prisiliti međunarodnu zajednicu da brže pronađe rješenje za konflikt u Siriji, očito se nisu ostvarile. Nerealna su bila očekivanja Ankare da će se stvari odvijati u skladu sa interesima Turske. Istina, uvođenje zone u kojoj bi bili zabranjeni letovi, što je bio prijedlog na kojem je insistirala Turska, naišao je na određeno odobravanje njemačke kancelarke Angele Merkel. Ipak, ovo odobravanje je stiglo prekasno i bilo je preslabo. Iako je rat u Siriji internacionalni problem, gledajući ranije Obamine izjave o "crvenoj liniji", gledajući agresivnu rusku intervenciju koju svijet prati bez reakcije - Turska se nalazi sama na prvoj liniji fronta. Njena nesposobnost da riješi kurdski problem kod kuće i dozvoljavanje da on eskalira zbog političkih interesa prema Kurdima u Siriji, dovela je do toga da Turska postane usamljena i ranjiva.

Sama protiv Rusije

Ta usamljenost bi kao rezultat mogla da izazove još više agresije. Turska razmatra da pošalje kopnene trupe u Siriju, čega se SAD užasavaju još od početka konflikta u toj zemlji. Turska vlada je jasno stavila do znanja da će učiniti sve što je u njenoj moći da zaštiti zemlju ukoliko njena sigurnost bude ugrožena.

Napad u Ankari i tvrdnje da je on povezan sa organizacijom YPG je stoga vrlo opasan razvoj situacije. Turska mora izbjeći bilo kakav vojni angažman u Siriji. Konflikt na istoku Turske je već odnio stotine života. Najveća greška vlade bi bilo djelovanje koje bi još više destabilizovalo region. U svojim posljednjim izjavama premijer Davutoglu je spomenuo veze PKK sa nekadašnjim Sovjetskim Savezom. Otišao je korak dalje i dodao da je ta teroristička organizacija još od tada u službi stranih zemalja. Eskalacija tenzija između Rusije i Turske bi samo nanijela još više štete. Ukoliko se Turska angažuje u vojnom konfliktu na teritoriji Sirije, biće još usamljenija nego što je sada.

Turska mora jasno da definiše prioritete. Ona se suočava s nekoliko problema. Kod kuće ima probleme s Kurdima, problem sa izbjeglicama ima unutar svojih granica i na njima samima. Naravno, tu je i konflikt u Siriji koji izaziva međunarodne tenzije, a one, opet, izazivaju tenzije između Turske i svih aktera koji su u to umiješani. Vlada mora da odluči koji ciljevi su joj prioritetni. Turskoj je hitno potrebna snažna vanjska politika i jasan plan za rješavanje unutrašnjih problema - izbjegličke krize i terorizma.

Preporuka redakcije