1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Napad je došao iz danskog geta

Ubica iz Kopenhagena – na kraju i sam ustreljen – je Omar Abdel Hamid el Husein, danski državljanin palestinskih korijena. O mogućim motivima zločina za DW govori danski stručnjak za terorizam Lars Erslev Anders.

DW: Zašto bi jedan 22-godišnjak bio spreman na ovakvo nedjelo? Direktor gimnazije u koju je išao opisuje ga kao dobrog učenika, a vršnjaci kao prijateljski nastrojenog....

Lars Erslev Anders: Tom pitanju bismo morali intenzivno da se posvetimo narednih sedmica. Neke smjernice već imamo: počinilac je prethodnih godina već bio u sukobu sa zakonom. Završio je u zatvoru nakon što je skoro ubio čovjeka nožem. Istovremeno je fer istaći da je imao mnogo problema socijalne prirode. Dozvolio je da na njega utiču radikalni pogledi na konflikt Izraela i Palestine i navodni rat Zapada protiv islama. To sve igra ulogu u pronalaženju motiva.

Kakva je uloga boravka u zatvoru? Jer, napad se desio samo dvije sedmice pošto je El Husein pušten.

U mnogim slučajevima su se robijaši radikalizovali upravo u zatvoru jer su tamo naišli na manipulatore. Možda je to slučaj i kod ovog mladića. Izgleda da je njega fascinirala mogućnost da bude „sveti ratnik“. Manje u religijskom smislu, više kao uloga u kojoj je htio da bude.

Vratimo se na socijalne probleme. Kakav je tačno njihov značaj i šta bi moglo da se preduzme?

Ja nisam socijalni radnik već istražujem kako nastaje terorizam. Ali, držim da je pogrešno da se prevencija radikalizovanja fokusira samo na ideološke aspekte. Demokratija i radikalizacija uzimaju se kao suprotnosti, smatra se da ljudima samo treba prenijeti demokratske vrijednosti i oni će time biti bolje integrisani. Ne vjerujem da se ubici iz Kopenhagena moglo pristupiti na ovaj način. Problemi su dublji. Ako dansko društvo želi da ih riješi, onda bi samokritično moralo da se zapita gdje griješi kod teme integracije.

Porträt Lars Erslev Andersen

Lars Erslev

Kakva je ta gradska četvrt u kojoj je živio počinilac?

To je Nerebro, na sjeveru grada, u kojem žive mnogi mladi studenti, ali i imigranti. Ali, počinilac je zapravo živio na granici Nerebroa i sieverozapada grada – a taj kraj je poput geta. U zgradama su uglavnom imigranti sa Bliskog istoka. Ako odete tamo imaćete utisak da ste na Bliskom istoku: mnoge žene su prekrivene, postoje arapske prodavnice. Taj dio grada se naziva Mali Kairo.

Mislite li da ovi napadi mogu da inspirišu i druge potencijalne napadače?

Pretpostavljam da je i sam počinilac bio pod uticajem napada u Parizu. On je na neki način napravio omaž tim napadima. Iako su udruženja muslimana u Danskoj osudila napad kao čin protivan njihovoj religiji, ne možemo isključiti da pojedinci žele da ponove ono što je ovaj mladić uradio.

Danska je od 2005. u stanju pojačane pripravnosti. Tada je Jilands posten štampao karikature proroka Muhameda koje je nacrtao Kurt Vestergard, i sam kasnije napadnut. Da li su danske vlasti bile spremne za napad od vikenda?

Mislim da moramo da se vratimo još dalje. Sve se promijenilo nakon napada od 11. septembra u Njujorku. Promijenilo se i u Danskoj. Preradili smo naše zakone prema uputstvima EU za borbu protiv terorizma. Danska vlada podržava američku avijaciju u borbi protiv terorizma, recimo u Avganistanu i Iraku. Cilj je bio da se spriječi teroristički napad spolja. Ipak, nakon islamističkih napada u Londonu 2005. perspektiva se promijenila i postalo je jasno da terorizam može doći i iz unutrašnjosti zemlje. To je takozvani homegrown terrorism. Ta spoznaja je produbljena 2006. tokom talasa protesta u islamskom svijetu zbog karikatura poslanika Muhameda. Od tada je, prema mojoj procijeni, Danska veoma visoko na listi džihadista. Niz napada je spriječen, ali je prošle nedjelje jedan ipak izvršen.

Ipak, kako je bilo moguće da napadač puca na Kulturkafe uprkos mjerama bezbjednosti? I da onda pobjegne pa izvede novi napad nekoliko sati kasnije?

To je pitanje za istražitelje. Recimo kakve su bile mjere bezbjednosti tokom događaja u Kulturkafeu? Kolika je uopšte opasnost od napada prilikom takvih priredbi? Kako je moguće da se neko toliko približi zgradi i neometano puca? Kako je moguće da je pobjegao?

Maločas ste opisali da je Danska već godinama u stanju predostrožnosti. Da li su važeće mjere dovoljne?

Debata je posljednjih godina previše ograničena na opasnost koja prijeti od takozvanih povratnika iz džihada, onih koji su recimo boravili u Siriji, bili obučavani u terorističkim kampovima, a onda eventualno poslati nazad u Dansku da izvrše napade. Primjeri Pariza i Kopenhagena pokazuju da se počinioci mogu radikalizovati i u zapadnim zemljama. Posljednji napad moramo da tumačimo kao čisto unutrašnji napad koji ima svoje razloge u socijalno-političkoj dinamici zemlje. To je teška tema za mnoge. Jer, niko ne želi da prizna da smo i mi dio konflikta. U prvom redu je političarima uvijek lakše da kažu da smo napadnuti spolja. Nadam se da će nas događaji od vikenda primorati da još jednom promislimo o toj teoriji.