Nakića kula u Novom na Savi

Do starih zidina stiže se puteljkom kroz jasenove šume. Danas je tu tromeđa između Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Preko Save su sela Račinovci u Slavoniji i Jamena u Vojvodini. Sa bosanskohercegovačke strane, cijela oblast na ušću riječice Lukavac u Savu opustjela je, jer su ljudi otišli u manje plavna područja. Ostale su šume, poneka njiva i tragovi prošlih stoljeća.

Brodogradilište u Novom

"Ovo je Nakić kula, kula Nakić Huseina. Sagrađena je na najvišem brdu. Ponekad i tu bude poplava, ali rijetko, jer obično poplave niža područja. Tu ima i malo obradive zemlje, ali je pretežno šumski kraj. Ljudi su otišli tamo gdje nema poplava, otišli su u Jamenu, otišli su u druge krajeve, iselili. Zemlju je neko prodao, a neko nije," priča nam ukratko historiju svog kraja naš vodič Branko Tomić, mještanin zaseoka Novi na rijeci Savi, u semberskom selu Vršani.

Nekada je utvrda Novi, sa svojim podgrađem, imala strateški značaj. Otimali su se za nju bosanski banovi i ugarski kraljevi, a potom su došle Osmanlije koje obnavljaju tvrđavu. U to doba riječne lađe pravile su se u Smederevu, Beogradu, Zvorniku i Novom, čije brodogradilište je imalo godišnji kapacitet i do stotinu lađa. Historičar Adem Handžić bilježi da je u ljeto 1538. godine brodogradilište u Novom zapošljavalo 1.204 čovjeka, među kojima osam vrsta zanatlija.

Nakića kula

Novska tvrđava porušena je u Bečkom ratu (1683 - 1699) i od Karlovačkog mira (1699) nije bila u upotrebi. Nakon Beogradskog mira (1739) i učvrščivanja granice na Savi i Dunavu, tvrđava Novi postaje jedna od 40 osmanskih kapetanija i utvrda na granici prema Habsburškoj Monarhiji. Svi zapovjednici postavljani su carskim beratom (ukazom, op.a), a službe kapetana i vojnika bile su nasljedne. Ovaj period nedovoljno je istražen, a neslužbeni podaci govore da je kula u Novom pripadala porodici Nakić, od koje porijeklo vode Nakičevići u Teočaku.

"Ja sam to našao u literaturi. Radi se o Nakića Huseinu koji je došao sa Udbine (u Hrvatskoj, op.a.), došao sa svojim plemenom i bio neustrašiv. Imaju i pjesme o njemu koje ga opisuju kao visokog, korpulentnog, te da je kula bila na devet bojeva (katova, op.a.), da je sa ove strane kad sunce izađe hlad bio tamo u Jamenoj. Najvjerovatnije da je završio u Teočaku, jedan dio tog svijeta i tih Nakića."

Primarijus doktor Ibrahim Nakičević amaterski je istraživao ovaj period. Podsjeća na članak u "Glasniku Zemaljskog muzeja" iz jula 1889. godine, autora Đorđa Svitlića, u kojem je zabilježeno narodno predanje o Huseinu Nakiću. Na žalost, zaključuje on, drugih istraživanja kasnije nije bilo previše.

Oskudni historijski podaci

Magistar Rusmir Djedović, stručni saradnik u Zavodu za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Tuzlanskog kantona, potvrđuje da je grad Novi izgrađen u Srednjem vijeku iz strateških razloga, a da su ga Osmanlije zauzele početkom 16. stoljeća. Tvrdi da bi arheološka istraživanja upotpunila za sada oskudne historijske podatke.

"Vjerovatno je grad Novi na obali Save teško stradao u prvoj polovini 18. stoljeća kada je jedno vrijeme Austrija kontrolisala i južnu obalu rijeke Save pa joj nije bio potreban taj grad. Ali, posebna arheološka istraživanja i novi historijski dokumenti bi, možda, bacili neka nova svjetla na historiju ovog srednjovjekovnog grada, a kasnije osmanske utvrde Novi na Savi."

Autor:Emir Musli

Odg. ur. Belma Fazlagić-Šestić