1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Najveća Putinova kriza

Putin tvrdi da je uvijek u pravu, a da je Zapad za sve kriv. Nakon drastičnog pada rublje poziva Ruse na zbijanje redova. Ovo je najveća kriza Putina još od stupanja na veliku scenu, komentariše, Ingo Mantojfel.

Ovogodišnja velika konferencija za štampu mogla bi, iz ugla ruskog predsjednika, da se sažme u nekoliko riječi: Rusija je na spoljnopolitičkom planu u svakom smislu u pravu, a on, Putin, ima sve pod kontrolom uprkos turbulencijama kojima je izložena rublja.

Putin je doduše pripremio svoj narod na teška ekonomska vremena, ali, kako kaže, najkasnije za dvije godine će svjetska konjuktura ponovo uzeti zamah, a Rusija će pripremiti privredu za to. Do tada će teškoće biti otklanjane deviznim rezervama. Putin je posljednje korake Centralne banke i Vlade na podršci domaćoj valuti ocijenio kao ispravne mjere.

Zaista, i teorija tržišne privrede bi potvrdila da je podizanje referentne kamatne stope na 17 odsto dobar način da se ojača vrijednost rublje. Uprkos tome, upitno je da li će Putinov koncept tek tako uspjeti.

Ima li dovoljno para?

Devizne rezerve od 420 milijardi dolara svakako su pozamašna slamarica koja može da premosti ekonomske a posebno socijalne probleme. Ipak, bez obzira na relativno veliku sumu, pitanje je da li je to dovoljno novca za sve probleme. Rublju treba podržavati, ali to neće biti jedini dodatni troškovi koji čekaju Moskvu. Putin je obećao da će penzije i plate u javnom sektoru – a te dvije društvene grupe su stubovi njegove moći – rasti u skladu sa inflacijom.

Ingo Mannteufel

Ingo Mannteufel, glavni i odgovorni urednik DW- redakcije Evropa

Istovremeno masivna finansijska pomoć treba i bankama i velikim državnim preduzećima poput Rosnjefta, Gazproma i Željeznice. Do kraja naredne godine ruske firme – većinom državne –moraju da vrate inostrane dugove od 130 miliona dolara. I to uprkos finansijskim sankcijama Zapada koje ruskim preduzećima otežavaju refinansiranje kredita.

Iznova je obećana diverzifikacija privrede, ali je otvoreno pitanje kako će tako nešto uspjeti uz smanjeno punjenje budžeta zbog pada cijena energenata na svjetskom tržištu, topljenja deviznih rezervi, rastuće inflacije i kamatne stope od 17 odsto. Teško je zamisliti da će država ili vodeće državne firme narednih godina biti sposobne za velike investicije u infrastrukturi, obrazovanju ili zdravstvu.

Strukturni problemi

Trenutne muke pojačane su strukturnim problemima ruske ekonomije koji su poznati već godinama: privreda bazirana na prirodnim sirovinama trebala je da se pretvori u novu ekonomiju na temelju visoke tehnologije, moderne industrije i naprednih usluga. Upravo je najveći propust ruske politike pod Vladimirom Putinom, što taj kurs modernizacije nije sprovođen konsekventno u posljednjih 14 godina, iako su vladale povoljne prilike na svjetskoj ekonomskoj i spoljno-političkoj sceni. Agresivna politika prema Ukrajini dovela je do toga da Rusija put u moderno doba ne može da korača partnerski sa Zapadom, već pod sankcijama i uz osjećaj uzajamne ugroženosti.

Sistemska kriza?

Činjenica da sadašnji ekonomski model Rusije više ne funkcioniše tek je dio eksplozivne političke jednačine koja Putina stavlja pod pritisak. Jer ako njegova privredna strategija ne upali, brzo će se postaviti pitanje političke odgovornosti. Tamna strana visoke popularnosti koju uživa Putin je što u ruskoj politici više nema nikog ko bi mogao da bude ponuđen kao žrtveni jarac. Kako god da se zovu premijer ili šefica Centralne banke – u Rusiji se za sve pita Vladimir Putin, pa je on za sve i odgovoran.

Stoga aktuelna kriza nije samo privredna nego i najveća politička kriza predsjednika Putina. Na godišnjoj konferenciji on je faktički zatražio dvije godine da tu krizu riješi. Biće zanimljivo vidjeti da li će mu narod a prije svega ruska elita dati dvije godine, koje traži.