1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Najbrojniji i najugroženiji

18. august 2009

Kada govorimo o Romima predrasude su velike i uočavaju se u svakodnevnom govoru i situacijama. Romi su sinonim za prljavo, ružno, a majke djecu plaše Ciganima.

https://p.dw.com/p/JDGn
Romi su u Evropu stigli u 14. stoljećuFoto: Mirsad Camdzic

Damira Osmanović (13), učenica 7. razreda Osnovne škole u Gračanici, već se suočava s onim što najbrojniju nacionalnu manjinu u Bosni i Hercegovini prati:„Djeca nam se rugaju i ne druže se s nama. Govore nam: „Cigani“. Kažu „Vi ste prljavi, vi se ne kupate...“

Suljo Osmanović (60) omiljen je u cijelom kraju. Popravlja i dorađuje sazove i šargije, i već dugo vremena veseli manjinske i konstitutivne duše: „Bolje biti svašta nego Rom,“ kaže dok naštimava saz i priprema da nešto odsvira. „Mi Romi nemamo prava baš nigdje,“ smije se i udara prstom u magnet na pojačalu saza.

U BiH žive dvije vrste Roma: Gurbeti i Arlije. Ime Gurbet potiče iz arapskog jezika („garib“ što znači „strani“, „stranac“, „skitnica“). Gurbeti su došljaci, oni koji su putovali, koji nisu imali stalno mjesto prebivališta. Ime Arlije potiče od turske riječi „yerli“ što znači „lokalni“, a kao imenica „lokalni stanovnik“. Arlije su mještani, starosjedioci koji žive kao i ostali stanovnici u kućama i ne izjašnjavaju se kao Romi.

Dossier Minderheiten in Bosnien und Herzegowina
Suljo Osmanović: "Bolje biti svašta nego Rom"Foto: Mirsad Camdzic

Za svako zlo najlakše je optužiti njih

„Sigurni izvori govore da su Romi stigli u Europu u 14. stoljeću. U Grčkoj i na Balkanu spominju se nešto ranije. Ljudi tamnije boje, nerazumljiva govora i drugačijeg načina života nisu bili rado viđeni. Za svako zlo najlakše je bilo optužiti njih. Počeli su ih predstavljati kao kradljivce, varalice, ljude koji pale šume, ubijaju divljač, donose bolest. Optuživali su ih za krađu i sakaćenje djece...,“ stoji u knjizi „Kultura, istorija i tradicija Roma“ u izdanju Bospo-a, koju čita Damira Mujić (9) učenica iz Kiseljaka kod Tuzle. Njen otac Šaban Mujić, predsjednik je organizacije Sarr-E-Roma.

„Ako je od oko 76 600 Roma zaposleno manje od jednog procenta, ako ih je 2 400 u školskim klupama, a 51 % Roma nije obuhvaćeno zdravstvenom zaštitom, onda je to diskriminacija i segregacija, kaže on. „Pitamo vas koja je to Općina zaposlila nekog Roma u strukturama vlasti sa srednjom ili visokom stručnom spremom. Ne, svi samo prikupljaju sirovine i žive od prosjačenja, kaže Mujić.

Dossier Minderheiten in Bosnien und Herzegowina
Šaban Mujić - Diskriminacija je više nego očitaFoto: Mirsad Camdzic

Položaj regulirati Ustavom

Alija Ganić (29) jedan je od rijetkih zaposlenih Roma. Radi na BH Željeznicama kao pružni radnik. Putuje svakodnevno iz Kiseljaka u Živinice ili Bosansku Poljanu i zadovoljan je. Ali, ni on ne bi dobio posao da njegov otac nije poginuo u ratu a bio je radnik u istom preduzeću: „Sve dok mi ne budemo tretirani kao narod u Ustavu Bosne i Hercegovine, nema dobra za nas,“ kaže Šaban Mujić i dodaje: „Pogledajte Makedoniju, Romi su tamo konstitutivni narod, imaju svoje općine, imaju svog predsjednika, dobivaju sredstva iz budžeta i normalno je da bolje žive i ostvaruju prava. Šta mi u Bosni i Hercegovini imamo, nekoliko udruženja koja dobiju hiljadu-dvije maraka godišnje, toliko sredstava da ne mogu platiti ni zakup za kancelariju. A kada treba konkretna pomoć ili akcija onda se upućuju na tu istu organizaciju,“ kaže Mujić.

Romi u Bosni i Hercegovini nisu politički zastupljeni, nemaju obrazovanja, kulturnih institucija. Sve to zajedno sa predrasudama i diskriminacijom najbrojniju nacionalnu manjinu u ovoj zemlji zaista čini i najugroženijom.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. urednik: Zorica Ilić