1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Nafta sve skuplja

Svjetsko tržište nafte je nervozno: spor oko iranskog atomskog programa dovodi do osjetnog rasta cijena, a stručnjaci procjenjuju da ni perspektiva nije baš umirujuća: ukoliko proizvodnja nafte u Iranu bude samo smanjena, cijena za barel nafte mogla bi preći i granicu od 100 dolara.

Šta će se dasiti ako uskoro prestane sa radom: platforma za vađenje nafte u Perzijskom zaljevu

Šta će se dasiti ako uskoro prestane sa radom: platforma za vađenje nafte u Perzijskom zaljevu

Prije nekoliko godina iranske vjerske vođe pozvale su čitav islamski svijet na naftni bojkot zapada. Povod je bila izraelska politika prema Palestincima, ali na kraju od toga ništa nije bilo – arapska braća se bojkotu nisu pridružila. Iranski ministar za naftu danas naglašava da nafta nije oružije, i da ne treba naftu miješati sa politikom. Ali njegov predsjednik, Mahmud Ahmadinedžad tu opciju ne želi sasvim isključiti:

«Mi raspolažemo sa nužnim sredstvima da obranimo naše nacionalne interese. Ja mislim da oni koji se bezobraznim tonom obraćaju iranskom narodu nase deset puta više trebaju nego mi njih.»

....kaže Ahmadinedžad i dodaje: Zapad bi mirno mogao plaćati realnu cijenu nafte, a ona se kreće oko 100 dolara po barelu – za trećinu više no što je danas.

Potencijal Irana je ogroman: zemlja je već sada cetvrti po veličini izvoznik nafte u svijetu, posjeduje 11 % svjetskih rezervi nafte, i čak 15 % svjetskih rezervi zemnog plina. Time se Iran nalazi na drugom mjestu u svijetu – nakon Rusije.

Umirujuće su činjenice, da iranska nafta pokriva samo 3% ukupne svejtske potrošnje, a Njemačka iz te zemlje naft gotovo da i ne uvozi. Ali tržišta su nervozna: opći je stav da bi samo djelomična obustava dotoka iranske nafte podigla cijenu na preko 100 dolara. Pritom uopće nije poterbno da sam Iran zavrne slavinu: dovoljno bi bilo da se zapad priključi sankcijama koje već sada provode SAD, primjerice da obustave investicije.

Dodatni problem za tržište nafte predstavlja razvoj situacije u Boliviji: nedavno izabrani predsjednik, Evo Morales, ispunio je jedno od svojih predizbornih obećanja: na prvomajskoj proslavi na jednom naftnom polju on je objelodanio da Bolivija nacionalizira kompletnu proizvodnju nafte i plina u zemlji. Ova odluka stupila je na snagu odmah:

«Mi nacionaliziramo prirodne resurse naše zemlje, naft i plin. Time država preuzima profit, vlasništvo i potpunu kontrolu nad tim sirovinama.»

Bolivija raspolaže sa drugim po veličini rezervama zemnog plina u Latinskoj Americi, odmah nakon venezuele, a dosada je samo 18 % zarade išlo u državne kase. Istovremeno sa ovom odlukom je vlada signalizirala spremnost da se dogovori sa međunarodnim koncernima, mada konkretni modaliteti još nisu poznati. Koncerni imaju 180 dana vremena da se prilagode novoj situaciji.

Ovom mjerom su prije svih pogođeni brazilska kompanija Petrobras, te British gas i British Petrol, BP. Ostaje da se vidi njihova reakcija. Što se politike tiče, neke reakcije su već poznate. Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier je izrazio zabrinutost nacionalizacijom, i rekao da ona ne predstavlja dobru osnovu za privredne odnose Evrope sa Bolivijom.