1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

NRS-Import

Nafta i voda u rukama terorista

Kurdi na sjeveru Iraka se grčevito bore protiv prodora islamista (IS). Zračna potpora SAD im pomaže, ali im nedostaje suvremeno oružje. Ulog te bitke je ogroman. To nije samo nafta već i voda: izvori Eufrata i Tigrisa.

Još sredinom prošlog tjedna, stanje je izgledalo gotovo beznadno. "Tamo, tamo prijeko već dolaze", kaže nam Faisal Abdulah i našoj novinarki daje dalekozor. Ali i uz dalekozor se jedva mogu razaznati crne spodobe koje koračaju preko brda. Major kurdskih snaga dobro zna, tko su oni: "To su daash", kako na arapskom zovu fundamentalističke borce koje teže državi koja će se prostirati preko golemih dijelova Sirije i Iraka. "Svi imaju brade i obučeni su u crno. Neki imaju i duge halje, kao u Afganistanu", objašnjava major Abdulah.

Usprkos svom činu, major zapovijeda tek malenom jedinicom od šezdesetak boraca i prošlog tjedna smo se susreli s njim dok su se vraćali sa svog uporišta kod brane Mosula. Tamo su se petnaest dana borili protiv napada snaga IS koji već dva mjeseca siju strah i trepet po Iraku. Stari borac sa kožom preplanulom od sunca i vjetra je umoran, iscrpljen i deprimiran. Doduše, on i njegovi borci su uspjeli opet osvojiti branu i jezero koje je pred njim, ali već danima čas gube položaje, čas ih opet osvajaju.

Postoji i nešto što je važnije od nafte

Novoosnovani kalifat svakako želi osvojiti područja sjevera Iraka, gdje tradicionalno žive i Kurdi. Tamošnja nalazišta nafte, uz ona u Siriji, su svakako važan cilj ekstremista koji onda naftom mogu kupovati još bolje i modernije oružje. Ali čak niti to nije najdragocjenija tekućina zbog koje se prolijeva krv, nego - voda!

Irak Khazer Peshmerga Front gegen Islamischer Staat

Borci "pešmerge" u borbi protiv nadirućih džihadista "Islamske države" (IS)

Jer Kalifat je već osvojio pokrajinu Anbar, sjeverozapadno od Bagdada, gdje je izvor rijeke Eufrat. Brana Mosul je na izvoru rijeke Tigris i ako teroristi budu nadzirali oba izvora to znači da o njihovoj volji ovisi vodoopskrba čitavog Iraka i njenih 33 milijuna stanovnika. "To ne možemo dopustiti", objašnjava nam major kurdske milicije.

Ali stanje je i više nego teško. Cesta koja vodi od Tilkefa prema Dohuku je prepuna vozila i ljudi u oba smjera. U jednom smjeru idu vojni kamioni i džipovi koji prevoze vojnike na bojišnicu u brdima, a u drugom smjeru su bezbrojne izbjeglice koje bježe od ekstremista. To nisu samo Kurdi, nego svi koji imaju razloga strahovati od samovolje daasha. Napadaju i prodiru u sela kršćana, jezida, Turkmena, pale crkve, uništavaju njihova groblja, pljačkaju i ubijaju svakoga tko im se prepriječi na putu. U strahu za goli život svi bježe prema Erbilu, Dohuku i brdima Kurdistana i već ih je stotine tisuća u bijegu.

"To nisu ljudi"

"To nisu ljudi", kaže major Abdulah i čini mu se da oni svi žude poginuti za džihad, sveti rat. Ali i bez tog fanatizma, to je opasan protivnik. Mnogi od tih boraca su došli u Siriju pomoći u borbi protiv tamošnjeg diktatora, Asada. Ali ako su se i nadali da će im zapad pomoći u toj borbi, mnogi su poginuli zbog te neispunjene nade i mutnih obećanja. Jedino su teroristi svojim borcima davali oružje, streljivo i hranu tako da su se mnogi pridružili ekstremistima.

Irak Unruhen Kurden Soldaten bei Kirkuk

Kurdski vojnici u Kirkuku

Nakon što su proširili svoje djelovanje u Iraku, proglašavajući ništavnim državne granice koje su ionako povlačili London i Pariz na ruševinama Osmanlijskog carstva početkom dvadesetog stoljeća, palo im je u ruke još mnoštvo oružja. Čitave vojarne iračke vojske su padale u ruke teroristima, često da nije ispaljen niti jedan metak. Vojnici su obično bježali, a za sobom su ostavljali oružje - često i najmodernije, koje su SAD ostavile iračkoj vojsci u borbi protiv ekstremista. Povrh toga, u redovima terorista je i mnoštvo sunitskih muslimana, koji su bili časnici vojske Sadama Huseina i koji odlično poznaju i vojnu taktiku - i teren na kojem se sada bore protiv Kurda. Jer, to su činili i za vrijeme Huseina.

Sredinom prošlog tjedna su islamisti krenuli u nov napad i u petak su se kurdski borci morali povući, rezignirani, potučeni i poniženi. Tilkef, Bashiqua, Hamadanija, Bartila i kršćansko uporište Karakoš su pali u ruke islamskih fundamentalista. Pala je i brana kod Mosula, a teroristi su se počeli ukopavati. Došli su na samo oko 40 kilometara od Erbila i pedesetak od Dohuka. Kurdska regionalna vlada je objavila da je 150 njihovih boraca poginulo, a gotovo 500 ih je ranjeno.

"Sami nećemo uspjeti"

Major Faisal Abdulah je već umoran od svega: "Sami nećemo uspjeti izaći s njima na kraj", rezignirano priznaje dok se penje u svoje terensko vozilo. Sad prvo ide kući dobro se naspavati jer mu se čini da nije spavao danima dok je stalno slušao o gubicima i prodoru ekstremista. Osobito su stradali jezidi - na stotine ih je pogubljeno, čuje se da njihove žene otimaju i odvode u roblje, a mnogi su, gotovo bez ičeg, pobjegli u planine, gdje u ovim danima vlada neopisiva vrućina.

Ovog vikenda se pojavio tračak nade: američki predsjednik je najavio zračnu podršku u borbi protiv snaga islamske države, a iz zraka su bačene i pošiljke hrane za izbjeglice. U Kurdistanu se slavilo, u Dohuku su kolone vozila prolazile gradom, mahalo se zastavama i pjevale se patriotske pjesme.

Peschmerga Kämpfer im Irak

Nakon američke intervencije kurdski borci vratili neka uporišta

Doista, samo u nedjelju (10.8.) su američki zrakoplovi i bespilotne letjelice izvele pet uspješnih napada na snage ekstremista. Ratna sreća se počela okretati i vraćena su neka uporišta, ali kurdskim borcima treba više od toga, trebaju novo i moderno oružje.

Tako je to bilo i za vrijeme borbe protiv Sadama Huseina. Zbog protivljenja turskog parlamenta da američkim trupama omogući prolazak kroz Tursku u pravcu sjevera Iraka, pešmerge - kako se nazivaju kurdski borci, su umjesto američkih trupa, ušle u gradove Mosul i Kirkuk. Nakon svrgavanja Sadama Huseina, oni su se u korist Amerikanaca povukle sa tog područja, ali od tada pretenduju na vlast na teritoriji Kirkuka i drugih mjesta, naseljenih pretežno Kurdima a koja se nalaze izvan kurdskih provincija Erbil, Dohuk und Sulejmanija.

Ali projekt novog Iraka gdje nije važno tko je iz kojeg plemena i ko je koje vjere je očito pred slomom, a Kurdi opet moraju uzeti pušku u ruke kako bi se obranili od pokolja.