1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nadmeni Nijemci

Alexander Kudascheff
2. juni 2016

Njemački Bundestag donio rezoluciju kojom osuđuje turski zločin nad Jermenima u Prvom svjetskom ratu i naziva ga genocidom. Glavni urednik DW-a Aleksander Kudašef smatra da je to pogrešan potez.

https://p.dw.com/p/1Iygd
Foto: DW/O. Coskun

Naravno da se ništa ne može reći protiv same činjenice da će Bundestag, uz velike riječi, genocid nad Jermenima nazvati genocidom. Pitanje je samo: zašto to njemački parlament čini? Koji je razlog? Osim moralne i – može se reći – tipično njemačke arogancije? Ne, drugih, pravih razloga nema.

Razumjeti genocid kao genocid, pojmiti ga i smjestiti u istorijski kontekst – to je stvar Turaka. Oni moraju da izađu na kraj sa svojom prošlošću, da se suoče sa svojom istorijom. Oni moraju da prevedu „Četerdeset dana Musa Daga“, taj prodorni i dirljivi roman Franca Verfela o mučeništvu Jermena u Osmanlijskom carstvu tokom Prvog svjetskog rata. Oni moraju da uvrste taj roman u školsku lektiru – ako hoće da se suoče sa svojom istorijom.

Ali nije zadatak njemačkog Bundestaga da – i to u ime svih Nijemaca, a ne partija – preuzima na sebe ono što je posao turskog naroda ili turske politike. To nije samo nadmeno, to je bahato. To je miješanje u unutrašnja pitanja, to ide preko svake granice.

Glavni urednik DW-a Alexander Kudascheff
Glavni urednik DW-a Alexander Kudascheff

Treba reći da se ovdje ne radi samo o moralu nego i o njemačkom stavu. Mnogima može da bude primjer kako su se Nijemci suočili sa svojom prošlošću, Trećim Rajhom, Drugim svjetskim ratom i, prije svega, fabrički masovnim ubijanjem evropskih Jevreja. Ali je prije svega njemačka stvar prihvatanje i poimanje tog sloma civilizacije, kao naslijeđa i krivice njemačke prošlosti.

Ako mislimo da Turci mogu da preduzmu istu stvar, onda njemački istoričari, politikolozi i stručnjaci na svim podijumima svijeta treba to da traže. Ali Bundestag nije pravo mjesto. Ili možda planiramo da kao zločine protiv čovječnosti u parlamentu redom osuđujemo staljinizam, maoizam, vladavinu Crvenih kmera i Vijetnamski rat?

Kada nam moralisanje pristaje, a kada ne? I prije svega, šta iz toga proizilazi? Da prekinemo odnose s ovim narodima i zemljama dok ne odluče da se suoče s prošlošću? Rezolucija njemačkog Bundestaga je – baš kao i ona donijeta u francuskoj skupštini prije nekoliko godina – kao moralni gest vrijedna poštovanja. Ali to je i osioni, arogantni potez koji, što je najgore, ne vodi ničemu. Diplomatija nije takmičenje moralno ispravnih. Ona je razumom vođeni odnos država. Ni manje ni više od toga.