Nada s neba - 60 godina od uspostave zračnog mosta za Zapadni Berlin

Bila je to najveća humanitarna operacija iz zraka svih vremena. Od 26. juna 1948 do 12. maja 1049 je u preko 270.000 letova u zapadni sektor Berlina dopremljeno je preko dva miliona tona hrane, lijekova, uglja. Zračnim putem u Berlin je dopremljena i jedna kompletna električna centrala.

Pukovnik Gail Halvorsen bio je jedan od pilota, koji je prvi, prilikom slijetanja na aerodrom Tempelhof, bacao djeci slatkiše, zavezane za papirne maramice. Tako su slatkiši padali s neba, na neizmjernu sreću tadašnjih berlinskih mališana. Gail Halvorsen: "Berlin je moja druga domovina. Od 1948 do 1949 svaki put sam tri puta letio iz zapadne Njemačke u Zapadni Berlin, koji je bio zapadna enklava u sovjetskoj zoni uticaja. "

Još kao dječak Gail Halvorsen bio je fasciniran letenjem. Rođen u mjestu Salt Lake City u američkoj saveznoj državi Utah i još kao 21-godišnjak položio je ispite i dobio licencu za pilota. U junu 1942. prijavio se u Američko ratno vazduhoplovstvo, gdje je angažovan kao pilot transportnih aviona. Kada je 1948 trebalo na životu održati građane blokiranog i od ostatka svijeta odsječenog Zapadnog Berlina, on je bio tu da pomogne.

Nijemci više nisu bili neprijatelji

Saveznici su ovu akciju dostave hrane putem vazdušnog mosta nazvali operacijom "Vittles". Ova riječ u američkom žargonu znači "nešto za pojesti". Nijemci pa tako ni građani Berlina tada nisu više bili neprijatelji Amerikanaca, kaže američki pilot Gail Halvorsen i dodaje:"Svaki mjesec smo na brifinzima obavještavani da je naš novi neprijatelj Staljin, koji je najprije htio slomiti Zapadni Berlin pa onda osvojiti i ostatak Njemačke.

Ljudi, koje je Staljin želio pustiti da umru od gladi u Berlinu, bili su žene i djeca. Kada sam po prvi put dopremio pošiljku brašna u Zapadni Berlin primjetio sam kako nam se ljudi raduju. Oni su na nas gledali kao na anđele s neba. Od tog momenta postali smo prijatelji. Bili smo u istom timu."

Iz aviona bacao čokoladu i slatkiše

Američki pilot Halvorsen nije se zadovoljavao samo prevoženjem pomoći. Kada jednog julskog dana 1948 na Tempelhofu vidio djecu nije imao ništa da im da do dvije žvakaće gume. On ih je podijelio na više komadića i bio je potpuno fasciniran dječijim oduševljenjem. Odmah je obećao djeci da će naredni put donijeti slatkiše i da će ih baciti kroz prozor aviona. On je slatkiše vezao za papirne maramice i tako su oni kao s padobranom padali na zemlju. Njegove kolege počele su ga imitirati. Tako je na hiljade dječaka i djevojčica Zapadnog Berlina dobilo 20 tona čokolada, žvaka i druh slatkiša.

Od 1970. do 1974. Gail Halvorsen bio je komandant američke vojne baze Berlin Tempelhof. On zna da je pala odluka da se ovaj istorijski aerodrom zatvori i protiv je toga: "Tempelhof je za Berlinu poput "Statue slobode". To je istorijski spomenik vazdušnom mostu. Naravno da nejmačka vlada mora odlučiti o njegovoj sudbini. Ja se u to ne mogu miješati. Ali Tempelhof je dio mog života, ja ga ne bih zatvarao. Ali ako drugačije ne ide, onda zaboravimo prošlost i bacimo pogled na budućnost."