1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Na ruševinama Džizrea

Građani Džizrea su bili izloženi artiljerijskoj vatri turske vojske koja je razorila grad. Za vrijeme napada ljudi su se krili u podrumima, ranjenima nije mogla da bude pružana pomoć.

Miris sprženog mesa se širi po podrumu, u kome je ostalo malo toga što uopšte može da se identifikuje kao ljudsko. Zidovi su pocrnjeli od vatre i ostalo je još samo malo kostiju; smrad je nesnosan.

Bio je to jedan od tri podruma u okolini Džizrea u koji su upale turske snage bezbjednosti tražeći naoružane Kurde - u toj akciji je ubijeno više od 100 ljudi. Tačan broj žrtva tek treba da bude utvrđen, a država i lokalni zvaničnici još uvijek osporavaju da je to bio žestok napad. No, ta žestina je ostala vidljiva na zidovima zgrada.

U Džizreu je 79 dana bila na snazi vanredna situacija, grad je bio blokiran i u njemu je važio policijski čas, dok 1. marta nije delimično ukinut. Sada građani smiju da napuštaju svoje domove tokom dana. Ekipa DW je uspjela da dva puta uđe u grad, zatekavši tamo ljude koji su bili pobjegli prije uvođenja blokade i koji su tamo sada tražili svoje stvari.

Brutalna akcija

Turska vlada sprovodi brutalne akcije protiv naoružanih pripadnika i simpatizera zabranjene Radničke partije Kurdistana (PKK). Akcije traju već više od sedam mjeseci, i podrazumijevaju vojne blokade više gradova - Dijarbakira, Džizrea, Sirnaka, Nusajbina i Juksekove.

Borbe na ulicama gradova u kojima većinsko stanovništvo čine Kurdi podsjećale su na one iz 80-ih i 90-ih godina, kada je na sličan način ubijeno oko 44.000 ljudi.

Abdulah Akan je jedan od malog broja onih koji su se krili u podrumu i - preživjeli. U njegovoj kući, u koju vojnici srećom nisu upali, skrivalo se 20 ljudi: "Jedino što smo tamo dole mogli da čujemo bio je zvuk bombi", kaže on za DW. "U jednom trenutku, naš sin je ušao u dvorište i pogodio ga je hitac snajpera. Zvao se Ibrahim Akan, imao je 16 godina. Tek 26 dana kasnije, dozvolili su nam da odnesemo njegovo tijelo. Izgubili smo sina i kuću, nemamo više ništa."

Grad je doživio razaranja kakva Zapadna Evropa nije vidjela od Drugog svjetskog rata: ulice su razorene, na kućama zjape rupe veličine kamiona, višespratnice su spaljene i pretvorene u prazne ljušture. U kojima se vide još samo tri boje pepela: crna, siva i bijela. Borbe su vođene uglavnom u uskim ulicama nepodesnim za korišćenje teškog oružja, ulicama u kojima su borci Civilnih jedinica samoodbrane (YPS) bliskih PKK mogli lakše da se kriju. Turska armija je sa okolnih brda gađala grad teškom artiljerijom - razaranja su bila ogromna.

"Kao Treći svjetski rat"

"U posljednja tri mjeseca nismo mogli da radimo, ali moramo da plaćamo porez", kaže za DW Selim Usta, vlasnik jedne bakalnice: "Ne razumijem kako država može da napada građane na ovakav način, ili da dozvoli drugim da ih napadaju... vrata su nam bila razvaljena i lopovi su odnijeli sve što su htjeli. Izgledalo je kao Treći svjetski rat", kaže Usta.

U bolnicama, medicinsko osoblje nije moglo da stalno dolazi na posao. Za vrijeme blokade koja je traja 79 dana, ti ljudi su često spavali na radnom mjestu jer nisu mogli da stignu do kuće. "Pripadnici snaga bezbjednosti su bili svuda u bolnici", kaže jedna bolničarka: "nadgledali su sve prostorije, uključujući i operacionu salu". Prema njenim riječima, kada bi specijalci posumnjali da je neki ranjenik dovezen u bolnicu pripadnik naoružanih Kurda, zabranjivali bi osoblju da se stara o njemu. Kada bi bio ranjen neko iz snaga bezbjednosti, staranje o civilima je moralo da se prekine - sve dok najprije policajcu ne bi bila pružena pomoć".

U potrazi za sigurnošću

Običnim građanima Džizrea, ove borbe su donijele samo bol. Većina porodica može da ispriča neku priču o patnji.

"Moj suprug je fizički hendikepiran i nismo mogli da ponesemo ništa iz kuće - da bismo se starali o njemu", kaže Hanim Solmaz, koja je napustila grad: "Meci su zviždali iz nas. Nisam imala vremena ni da se obujem, pa sam bježala bosa sa sedmoro djece.

Kao i mnogi drugi, Solmaz je izgubila gotovo sve što je imala. Ona ne vidi mnogo znamova bezbjednosti koju je vlada obećala. "Kada smo stigli do kontrolnog punkta, preuzeo nas je bolnički automobil koji nas je odvezao do obližnjeg sela i tamo smo ostali", kaže, "kuća nam je uništena a životinje pobijene. Bojimo se."

Preporuka redakcije