Kriminalitet i porijeklo

Slučaj se brzo čini veoma jasnim: mlada žena je silovana i ubijena. Izvršilac je mlad, muškarac je i dolazi iz Afganistana. Riječ je o izbjeglici. Masa na društvenim mrežema je bijesna. Ubistvo Marije L. u jesen 2016. godine u južnonjemačkom gradu Freiburgu puni naslovne stranice medija. U Njemačkoj raste strah od stranaca.

Manje pažnje posvećuje se jednom događaju koji je uslijedio ubrzo nakon toga. U centru Freiburga gore svijeće. Afganistanci su se okupili da izraze svoje suosjećanje sa porodicom ubijene Marije. "Želimo dati do znanja da sve izbjeglice nisu kriminalci", ističe nekoliko mladih izbjeglica. Izgledalo je kao da su se oni morali izvinjavati.

Inicijative građana Freiburga, koje su stale u zaštitu izbjeglica, morale su blokirati svoje internet stranice nedeljama nakon ubistva, jer su bile zatrpane uvredama i neprijateljskim komentarima. One su vrijeđane kao da su "počinitelj" tog ubistva. Sada je pak počinilac, Husein K., osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu. Proces je završen. Ali, debata je ostala.

Koliko je važno porijeklo osumnjičenih i izvršilaca?

"Mi smo trenutno fiksirani ne počinioce koji nisu njemačkog porijekla. Ono što mi često ne vidimo je kakav to ima uticaj na one nepravedno osumnjičene", upozorava pravnica Doris Liebscher sa Univerziteta Humboldt u Berlinu. Ona istražuje antidiskriminaciju i rasizam. "Rasistički i nehumani atributi su posljednjih godina postali društveno prihvatljivi. Zbog toga ispaštaju upravo manjine."

Kriminalistkinja Daniela Hunold tu debatu ne smatra važnom. Ona se u svojim istraživanjima na Njemačkoj policijskoj akademiji bavi počiniteljima. "Sa kriminalističke tačke gledišta, porijeklo počinitelja nije toliko važno. Zbog čega jedan počinitelj postaje počinitelj nema veze sa njegovim porijeklom, te ne objašnjava njegovo kriminalno ponašanje", kaže Hunold. "Ako je počinitelj imao loša ratna iskustva i doživio traume, to može imati uticaj na njegovu psihu, ali to ne mora biti tako."

Argumentacija Hunoldove je da se fokusiranjem na porijeklo počinitelja zanemaruju i gube iz vida druga bitna pitanja, poput: Ko je bio prisutan na mjestu zločina? i Da li su u igri bile droge? "Djelimično je fokusiranje na porijeklo počinitelja zavaravajuće", upozorava ova kriminalistkinja. Na primjer, u slučaju serije ubistava migranata od strane desničarsko-ekstremističke terorističke grupe "Nacional-socijalističko podzemlje" (NSU). Usljed toga što su žrtve uglavnom poticale iz Turske, policija je sumnjala na njihove porodice i tražila je krivce u turskom narko miljeu. U tom slučaju je fokusiranje na porijeklo odovelo istražitelje u posve pogrešnom pravcu. 

Mediji u škripcu 

Diskusija oko podataka o porijeklu počinitelja se intenzivirala od proslave Nove godine u Kölnu 2015/2016. Tada je grupa muškaraca, uglavnom iz sjevernoafričkih zemalja, seksualno uznemiravala brojne žene ispred Kölnske katedrale, kao i na području Glavne željezničke stanice u Kölnu. Nakon toga nije kritikovan samo rad policije, već prije svega kasno i na početku veoma ograničeno izvještavanje pojedinih medija. To da su se izbjeglice nalazile među napadačima je djelimično prešućivano.

Mnogi njemački novinari nesigurno su reagirali. I Kodeks za štampu u Njemačkoj je ponudio premalo orijentacije. On je preporučio pominjanje porijekla počinitelja samo ako za to postoji javni interes. Ali, kada je riječ o tome?

Recimo, kod glasila „Sächsische Zeitung" iz Dresdena je takav interes uvijek prisutan. U njegovim člancima se već duže vrijeme navodi porijeklo počinitelja. „Za nas se to podrazumijeva. Ako to ne uradimo, naši čitatelji će ionako misliti da je počinitelj bio stranac ", kaže reporter Alexander Schneider, koji izvještava o radu policije. Ta činjenica je vezana za ovu regiju, jer postoji velik broj graničnih kriminalnih djela. "Ako govorite o 30-godišnjem kradljivcu automobila, a pri tome niste napisali da on dolazi iz Češke, ta vijest sadrži nešto komično", kaže on. Sada pak u novinama uvijek napišemo i kada je riječ o njemačkim počiniteljima. Imenovanjem Nijemaca kao osumnjičenih osoba i počinitelja želi se premostiti taj jaz između percipiranog i stvarnog kriminaliteta kada su u pitanju izbjeglice.

Za pravnicu Doris Liebscher sa Univerziteta Humboldt u Berlinu je ova argumentacija nije utemeljena. "Mora se procijeniti da li je javni interes veći od štete koju bi mogli pretrpjeti pojedinci ili čak cijela grupa ljudi", kaže ona. Ustav nam nudi veoma jasnu orijentaciju. I često nam pomaže promjena perspektive: "Ako desničarski populisti ističu da su sa izbjeglicama u Njemačku došli najteži zločini, onda se slažem s njima: Azilantski centri su paljeni i ubijane su izbjeglice - ljudi koje mi ovdje, kako stoji u Ustavu,  trebamo zaštititi."