Na kafi sa selefijama

Na jednoj benzinskoj pumpi u Bonu srećemo se sa trojicom muškaraca obučenih u trenerke, napolju pada kiša. Ovo je mjesto susreta za zakazani intervjuu sa dvojicom selefijskih propovjednika. U minutu nakon 17 sati pojavljue se jedan muškarac. "Da, mi smo radikalni", kaže i smiješi se. Ovaj čovjek potpuno obrijane glave, star 20-tak godina nakon kratkog predaha dodaje: "Radikalno smo tačni". Iz njegovog smiješka nastaje grimasa. Ne pruža mi ruku. "Morate to razumjeti", kaže. Nepružanje ruke u zapadnim zemljama važi zapravo kao uvreda. Međutim, njegovo stroga interpretacija Kur'ana mu zabranjuje da se rukuje sa ženom.

Ovaj čovjek objašnjava da će moj razgovor sa propovjednicima snimati. "To je sigurnije za tebe, a sigurnije je i za nas. Ti najvjerovatnije ne želiš biti u kadru, zar ne?" Dvojica propovjednika koji u svakom slučaju trebaju biti u kadru, sjede u kafiću koji se nalazi preko puta benzinske pumpe. Iz jednog zvučnika čuje se turska muzika. Stariji od njih, Ibrahim Abu Nagie, miješa kafu, a mlađi Abu Dujana se igra sa svojim bijelim iPhonom. Ljubazno me pozdravljaju, mašu konobarici i uzvikuju: "Sestro, molim te donesi još jednu kafu."

Vraćanje "izvornom" islamu

Njih dvojica su "selefijski propovjednici koji su opasni" - to mi je rekao jedan glasnogovornik Službe za zaštitu ustavnog poretka u Sjevernoj Rajni Vestfaliji, prije vođenja ovog razgovora. Jedan stručnjak sa Univerziteta u Osnabrücku tu izjavuu je relativirao: "Da ultraortodoksni su, ali opasni? Ne baš", rekao mi je Elkaham Sukhni. On radi pri Institutu za islamsku teologiju. Selefizam je konzervativna struja koja se oslanja na rani islam - iz vremena božijeg poslanika Muhameda. "Kasnije pravne odluke i tumačenja selefije odbijaju." "

"Pravi islam" tako ga naziva propovjednik iz Bona Ibrahim Abu Nagie. Sebe on jednostavno samo opisuje kao muslimana. Ne želi da bude nazvan selefijom. "To je izraz koji mediji i političari koriste kako bi podijelili muslimane". Drugi propovjednik Abu Dujana govori i o "planiranom huškanju" kroz medije i politiku. "Cionistički savjetnici" su to savjetovali vladi, nadopunjuje ga Abu Nagie i smiješi se. Kada je imao 18 godina, on je iz Gaze došao u Njemačku. Kaže da je u Gazi sanjao o tehnici i disciplini.

"Sada ćete pitati o šerijatu", kaže Abu Dujana. Prolazi rukom preko svoje duge crne brade koja podsjeća na nekog kubanskog gerilca. Elokventan je, jer kako naglašava, školovan je, a bio je upisan i na studij. Naravno da bi želio da je šerijatski zakon na snazi i u Njemačkoj ali to kako kaže, još nije moguće. Šerijatski zakon ne predviđa kako ističe, da se nekome odmah odsječu ruke - postoje pravila i pravni eksperti.

"Zabrinuti smo"

Prema procjenama Službe za zaštitu ustavnog poretka, u Njemačkoj trenutno ima oko 3800 selefija, tendencija u porastu. Samo manjina zagovara nasilje. Selefije spremne na nasilje su "manjina u manjini", naglašava stručnjak za islam Elhakam Sukhni. Od tri selefijske grupe, ta je radikalna skupina najmanja. Pored njih postoje i ultraortodoksni: "Žene nose burke, muškarci duge haljine". Oni žive u paralelnom društvu, kaže Sukhni. Na kraju postoji i grupa okupljena oko Abu Nagie i Abu Dujana, "koja je u posljednje vrijeme zapažena jer se bavi misionarstvom", dodaje Sukhni.

Abu Nagie i Abu Dujana su se upoznali u jednoj džamiji u Frechenu kod Kelna. Već osam godina se bave misionarstvom. Oni to nazivaju pozivom na islam. Ibrahim Abu Nagie govori da se radi o marketingu i ljubavi prema bližnjem. Svoje propovjedi su najprije snimali na CD-ove i dijelili ih, kasnije su poruke širili putem interneta, poklanjali Kur'ane i organizovali seminare kako bi dobili pristalice.

Ibrahim Abu Nagie kaže da ga svakodnevno nazivaju ljudi, nekad i preko 200 puta na dan. "Riječ je o očajnim muslimanskim učenicama koje ne žele ići na časove plivanja." Njima kako kaže, savjetuje da direktoru škole poklone Kur'an i da budu strpljive.

Zainteresiranost mladih

Zašto je selefizam atraktivan posebno za mlade ljude? Penjem se stepenicama u tamnom stubištu jedne džamije u Bonu, kako bih pronašla ovaj odgovor. Jedna učenica koja razgovara sa svojom drugaricom ustaje i pruža mi ruku. Rukovanje među ženama je kod selefija dozvoljeno. "Da li si ti konvertitkinja?", pita me. Blago se smiješi. Istrošene serdžade na podu izgledaju kao svojevrstan mozaik. Kroz loše izolovane prozore ulazi hladan zrak, a čuje se i buka automobila koji prolaze ulicom.

"Ako Bog da, spoznat će pravu religiju" šapće jedna starija žena djevojci na arapskom i ukazuje na novinarku. Djevojka klima "ako Bog da", odgovara. Ne smeta joj kako ističe, što ljudi na ulici bulje u nju jer nosi burku i što ponekad zbog toga ima problema u školi. Alah će je kako navodi, kasnije nagraditi za sve napore. "To su prije svega mladi između 15 i 20 godina starosti koji u salafizmu vide apsolutnu istinu", kaže stručnjak za islam Sukhni. Postoji kako navodi naravno mogućnost da jedan mali dio njih zagovara nasilje.

Dvojica propovjednika u Bonu kažu da bi sa mladima vodili razgovore kada bi primijetili da se interesiraju za nasilje. "To nije tabu tema" , kaže Abu Dujana i dodaje da mladi ljudi koji su "do te mjere napredovali", uopće ne dolaze kod njih. "Naravno da postoje crne ovce", ističe Abu Dujana. U njegovoim glasu se osjeti i malo ljutnje. "Svaki vikend, tokom neke utakmice, ili demonstracija ljevičara se bilježi nasilje. Samo na selefije se pokazuje prstom." On ne razumije kako kaže, da političari s njima ne sjednu za sto i razgovaraju. Ibrahim Abu Nagie klima glavom. Kaže da se on neće sastajati sa političarima, čak ni sa Angelom Merkel. "Jedino ako želi preći na islam", ističe. Na kraju mi dvojica propovjednika poklanjaju primjerak Kur'ana i pitaju da li želim ponijeti više primjeraka i podijeliti ih u redakciji. Nekoliko još imaju u autu i slobodno ih mogu ponijeti, govore mi.

Autori: Conrad Naomi/Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorni urednik: S. Matić