1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Na iftaru kod Amele

Ma koliko nježno dotakli nekoga u prolazu, uvijek ostavimo trag. Tako sam se, ovih dana, mjeseca ramazana, sjetila kako sam sa Amelom, u vozu, pričala o našoj bh. kuhinji, o jelima koja su pravile naše bake i nane.

default

Tradicionalno bosansko jelo: kvrgusa prelivena pavlakom

Srele smo se na jednom od mojih puteva brzim preko Bosne. Tada je Amela Suljić Puškar putovala sa najmlađim sinom Zejdom u Mostar, gdje na Univerzitetu „Džemal Bijedić“, studira engleski jezik. Divila sam se njenoj upornosti da uz troje djece završi studij koji je davno, prije rata, započela u Sarajevu. Ova mlada Prijedorčanka u glavnom je gradu upoznala svog muža Murata iz Bratunca. Bili su oboje studenti, nastanjeni u studentskom domu kada je ljubav planula. Rat je prekinuo studije, ali ljubav je pobijedila sve. Nakratko, 1994. godine, Amela je za ocem i bratom koji su bili u logoru, otišla u London. Tada je Murat, već Amelin suprug, ostao da brani Sarajevo. Nakon samo osam mjeseci, Amela se vratila.
Demonstrationen in London G20

London je lijep ali Bosna je za Amelu ljepša

„London je lijep. Znala sam dobro jezik, ali sve moje je bilo ovdje... Morala sam se vratiti. Moja majka još uvijek živi u Londonu i tamo će vjerovatno ostati. Osjećala sam da pripadam ovdje, iako se teško živi sa jednom platom i troje djece koja idu u školu", rekla mi je tada Amela.

Murat je uspio da završi Poljoprivredni fakultet i zaposlen je u domaćoj poljoprivrednoj firmi koja dobro posluje. Imaju novu kuću u sarajevskom naselju Ahatovići, do kojeg se stiže nakon 20-tak minuta vožnje. Naselje je na 510 metara nadmorske visine i sa njegovih brežuljaka Sarajevo se vidi kao na dlanu.

„I blizu smo, a opet na neki način, daleko od grada. Priroda je netaknuta, vazduh je svjež, kao planinski, ali neće još dugo biti tako. Gradi se sve više. Evo su i neki ministri otkrili ljepotu našeg kraja i počeli da prave vikendice", kaže Amela.

Sjetih se tako, ovih dana, mjeseca ramazana, kako sam sa Amelom, u vozu, pričala o našoj bh. Kuhinji. Pomenula je tada bosansku kvrgušu, autohtono krajiško jelo koje potiče iz Prijedora, Kozarca i okoline.

Ramazanski kadaif

Bosnien Essen Gericht Eintopf

Na polovicu kadaifa stavlja se puter i grožđice

Nazovem Amelu i pitam je: „Pa, onda, hoćemo li praviti kvrgušu?“ „Zašto da ne? Dođite kod nas na iftar u Ahatoviće“, jednostavno kaže Amela.

Pred vratima kuće dječak: „Ja sam onaj iz voza“, kaže sedmogodišnji Zejd.

„Dođi, idemo nešto dobro skuvati", pozivam ga da uđe sa mnom.

Vrijeme je ramazanskog posta i Amela mi priča kako je ove godine on duži, jer je u ljetnim mjesecima duže vrijeme od izlaska do zalaska sunca. Djeca to teško podnose, pa ih ne prisiljava da se pridržavaju posta. Ona se trudi da jela za sehur i iftar ne budu teška i masna, jer bi to za organizam, nakon cjelodnevnog posta, bilo prilično neugodno.

„U ramazanski kadaif ne idu orasi jer su oni masni, ali u bajramski kadaif, sigurno će doći“, kaže Amela i dodaje da će osim bosanske kvrguše napraviti i ovaj slatkiš sa toplim mirisom orijenta. „Puno se hrane pravi za iftar. Mislim da moramo biti racionalniji u ovo teško vrijeme. Juče sam bacila mnogo od onoga što sam spremila i odlučila sam da prekinem sa tom praksom. Do kraja Ramazana praviću samo onoliko koliko će se sigurno pojesti. I kadaif i kvrguša su vrlo jednostavni za pripremu i za oboje će nam trebati samo sat vremena od pripreme do iznošenja na sto. Za kadaif, za jednu tepsiju je potrebno:

400 gr. kupovnog kadaifa,

100 gr. putera,

100 gr. suvih grožđica,

0,75 l. vode,

800 gr. šećera,

malo klinčića (karanfilića),

ako se stavljaju i orasi, 100 gr. mljevene jezgre.

Bosnien Essen Gericht Eintopf

Kadaif je gotov kad se zalije agdom

Pola od pakovanja kadaifa rasporedi se po uljem podmazanoj tepsiji. Na rezance kadaifa ravnomjerno se rasporede grožđice i orasi, ako je kadaif i sa orasima. Puter se nareže na listiće i takođe, ravnomjerno rasporedi. Sve se prekrije ostatkom rezanaca kadaifa i gurne u zagrijanu rernu gdje se više suši nego što se peče, oko ½ sata na temperaturi od 75 stepeni. Za to vrijeme napravi se agda od vode, šećera i klinčića. Neko će možda dodati sok limuna i vanilin šećer. Agda ne smije biti gusta kao za baklavu. Kad se kadaif prosuši (ne smije dobiti smeđu boju!), prelije se agdom, poklopi i ostavi da se ohladi i upije tekućinu.“

Post je radost

Dok čekamo da kadaif dobije propisanu boju, kuća počinje da miriše na jemeke (jela) koja se spremaju. Prema nekadašnjim pravilima reda i običaja u staroj sarajevskoj Čaršiji, iftar je podrazumijevao: škembe-čorbu, pače, bosanski lonac i kadaif. Bez toga se nije moglo. Ostalo su bile improvizacije po želji domaćice.

Dok dvoje starije djece Puškara kruže oko kuće na biciklima, Zejd se sve više primiče šporetu i u jednom trenutku, dok nas miluju mirisi iz rerne, kaže: „Gladan sam, hoću da jedem!“

Iako do kraja posta ima još skoro sat, Amela priskače u pomoć. „Rekla sam mu da ne mora da posti. Ovako mala djeca poste samo jedan dan, a on je to uradio već prvog dana Ramazana. Nema posta za djecu dok ne uđu u zrelo doba. Ramazanski post ne smije biti napor, mora buditi radost zbog pročišćenja organizma, a onda i duhovnog pročišćenja“, kaže Amela dok vadi iz rerne kadaif jantarno žute boje. Zaljeva ga agdom i pokriva drugom tepsijom.

„Znam da kvrgušu mnogi prave onako, na svoj način, a ja je pravim na način kako je moja nena pravila. Pile, koje je osnova jela, ne mora se kuvati, naročito ako je mlado, ali ja ga uvijek prokuvam, jer tako dobijem i supu koju djeca vole. Dakle, jelo se može praviti sa već kuvanom piletinom, ili sa svježom. Za šest osoba potrebno je jedno pile teško oko 1 kg. isječeno na komade i:

2 jaja,

600 gr. običnog pšeničnog brašna,

2 dl. jogurta,

slatkog mlijeka po potrebi (oko 2 do 3 dl.),

prašak za pecivo,

soli, po želji

za preljev:

1 ( manje) pakovanje pavlake

i malo slatkog mlijeka.

Bosnien Essen Gericht Eintopf

Kvrgusa na tanjiru

Tijesto, malo gušće nego za palačinke, napravi se od jaja, brašna, jogurta, slatkog mlijeka, soli i praška za pecivo i nalije u uljem podmazanu tepsiju. Na to se poslažu komadi svježe, malo posoljene piletine ili kuvane, kako ja radim, i sve se stavi u zagrijanu rernu ½ sata na 250 stepeni. Kad jelo dobije lijepu zlatno-smeđu boju, zalije se pavlakom, razrijeđenom sa malo slatkog mlijeka. Od začina, može se dodati i biber, neko na kraju pospe i svježim peršunom, ali ja kvrgušu uvijek pravim baš ovako“, kaže Amela i predlaže da idemo brati kupine dok se kvrguša peče.

Jedite i pijte, ali ne pretjerujte!

Sada su sva djeca s nama, najstariji (haker) Bajazit, Amina (koja će biti arhitektica) i najmlađi Zejd. Uskoro glava porodice, otac Murat stiže sa posla i svi sjedamo za sto. Iftar samo što nije počeo. Kroz prozor gledamo 'opaljivanje' topa koji najavljuje kraj posta za taj dan. Djeca se raduju postavljenom stolu. Osim kvrguše i kadaifa, na stolu su i urme, sjenički sir, supa, suđuka i kompot. „Jedite i pijte, ali ne pretjerujte!" kaže sveta Knjiga.

Zahvaljujem mojim domaćinima na gostoprimstvu. Murat me nagovara da ostanem još, da sijelimo, što je takođe, dio tradicije: „Ja strašno volim ljude, a moja žena još više. Jednom je dvjema Novozelanđankama u Sarajevu pomogla da nađu smještaj. A znate li kako? Tako što ih je dovela u naš tadašnji, podstanarski stan na Grbavici. I ostale su šest dana kod nas. To prijateljstvo traje i danas. Eto, i to je Bosna", kaže na kraju Murat.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. urednica: Jasmina Rose