Muslimanke brane mini suknju i dekolte

List Tagesspiegel o demonstracijama muslimanki u Anatoliji na istoku Turske piše:

„U jednom od najkonzervativnijih gradova Anatolije su žene, koje nose maramu, demonstrirale za prava svojih sekularnih sunarodnica i tražile da im se dozvoli da na ulici nose bluze sa dubokim dekolteom i mini suknje. Noebične demonstracije u gradu Konya bile su usmjerene protiv jednog profesora teologije koji je rekao da se žene sa dubokim dekolteom ne trebaju čuditi ako budu silovane.

Prebacivanjem krivice na žene koje nisu tradicionalno obučene, profesor Orhan Ceker iz Konye je izazvao talas demonstracija. Tursku javnost je međutim iznenadilo što su na ulice izašle žene koje upravo nose tradicionalnu odjeću.

Marama nije zaštita

Na transparentima je pisalo da čak ni marama žene ne može zaštititi od silovanja. Ayfer Erel iz organizacije žena Sefkat je sa pokrivenim ženama izašla na ulice koje su bile žrtve nasilja i koje su morale živjeti u ženskiim kućama. Žene su kako kaže, tražile da se profesor što brže distancira od svoje izjave. Kritike je pored brojnih dugih uputila i ministrica za pitanja žena Aliye Kavaf rekavši da je pogrešno ukoliko se razlog za seksualno nasilje traži u odjeći koju nose žene. Opozicija u Ankari je čak zatražila smjenu profesora protiv koga se vodi istražni postupak. Ceker je u međuvremenu izjavio da je pogrešno shvaćen.

Prema navodima medija, u Turskoj se svaka četiri sata zabilježi silovanje ili pokušaj silovanja. Stoga vlada u Ankari razmišlja o tome da uvede hemijske kastracije za muškarce koji su višetruko izvršili krivično djelo silovanja. Polako se u ’mačo zemlji’ – Turskoj, širi spoznaja da nasilje protiv žena nije bezazlen prekršaj i da se u javnosti mora suzbijati netrpeljivost prema ženama,“ piše autorka Susanne Guesten u listu Tagesspiegel.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Zlatnici za bivšu suprugu

Zlatnici za bivšu suprugu

Kako bi dobili podršku birača, njemački političari često i rado ističu da u ovoj zemlji nema mjesta za islamsko pravo. To je međutim pogrešno. Njemačke sudkinje čitaju Kur’an i posebno kada je u pitanju porodično i nasljedno pravo, primjenjuju šerijatsko pravo.

List Tagesspiegel donosi priču o jednom bračnom paru. Za Rosemarie N. , Nurudin je bio ljubav njenog života. Upoznali su se u Minhenu u jednom kafiću 1970. godine. Rastavila ih je Nurudinova smrt u martu 2010. godine. 67- godišnja Roemarie nije znala da se ukoliko njen muž, koji nema njemačko državljanstvo, premine, primjenjuje nasljedno pravo koje važi u njegovoj domovini. Šest sedmica nakon sahrane Nurudina koji je Iranac, sud u Minhenu je saopštio da će se u raspoređivanju nasljedstva primjenjivati iransko-islamsko pravo. Dakle, šerijatsko pravo. Prema tom pravu, Rosemari pripada samo jedna četvrtina nasljedstva, tri četvrtine djeliće sedmoro nećaka i nećakinja u Teheranu.

Njemačke sudije se često pozivaju na šerijatsko pravo. Tako je 2000. godine sud u Kaselu odbio tužbu jedne Marokanke ukazujući na šerijatsko pravo. Ta žena, udovica, odbijala je da dijeli muževu penziju sa drugom ženom svog muža. I sudije u Koblenzu su 2004. godine odobrile pravo boravka u Njemačkoj drugoj ženi jednog Iračanina,” piše pored ostalog list Tageszeitung. Rosenarie N. sada mora sačekati odluku suda. Kaže da joj se više radi o principu nego o novcu jer osjeća da joj je načinjena nepravda. Nije, kako kaže mogla znati da se i u Njemačkoj primjenjuje šerijatsko pravo,” piše list Tagesspiegel.

Autor: Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednik: Mehmed Smajić