1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Muslimani i Papa

16. oktobar 2006
https://p.dw.com/p/AUle
Foto: picture-alliance / dpa

Grupa islamskih teologa i muftija prihvatila je pojašnjenje Pape Benedigta XVI na njegov sporni govor u Regensburgu.

Otvoreno pismo,tim povodom poslano je Vatikanu u nedelju,dok je objavljen i na veb-stranci magazina „Islamic“. To se može smatrati ponudom i pozivom na dijalog islamskih teologa i muftija, što je svakako novina.

«Dijalog srca i duha»tako je nazvana ponuda 38 vodećih predstavnika Islama na adresu hrišćana. U otvorenom pismu na adresu Pape Benedikta XVI, potpisnici, medju njima muftije iz devet islamskih zemalja i religijski učenjaci iz još deset zemalja, uzimajući u obzir i Saudijsku Arabiju i Iran, sugerišu, da se treba udaljiti od kako kažu»bijesa ulice», te sa respektom i razumijevanjem pristupiti jednom medjusobnom i otvorenom dijalogu.

Samo ogorčeni protivnici Islama tvrde, kako medju Muslimanima nema spremnosti na takav dijalog.

Nije riječ o nekom pojedinačnom novom stavu.

Jer, sama činjenica da su medju potpisnicima zajedničkog stava jesu umjereni i razboriti vjerski predstavnici iz različitih zemalja, Irana i Marioka, sa Kosova i iz Malezije, iz Turske ili Rusije, govori o jednoj novini u medjureligijskom komunikaciji.

Do sada su,naime, takvi glasovi razuma, bili samo pojedinačni i ubrzo su nestajali u opštem žagoru i nezadovoljstvu, koje su fanatici i njihovi sljedbenici koristili i islamski svijet masovno i ciljano izvodili na ulice. Neizvjesno je istina,kakvo će dejstvo ovo pismo 38 vjerskih velikodostojnika imati, i u kojoj će mjeri biti protivteža, upravo tim fanaticima.

Vrlo je bitno medjutim, da otvoreno pismo

islamskih teologa i muftija, nije objavljeno kao što je do sada bila praksa, samo na američkoj internet-strani, nego i u zemljama, gdje bi moglo naći širu rezonanciju.

Pismo je ustvari upućeno Papi, ali je poruka adresirana i na Muslimane širom svijeta, bez obzira na državnu pripadnost i vječni antagonizam izmedju Sunita i Šita.

Zahtijev ili ponuda za dijalogom, ne smije se ni u kojem slučaju posmatrati samo na teološkoj ravni. Jer, ne radi se samo o razumijevanju izmedju dvaju strana oko religijskih i teoloških pitanja, nego je riječ o primjeru koji treba naići na prihvatanje u narodu, kako Islamskom tako i hrišćanskom.

Naprimjer, o tome šta ne znaju jedni o drugima, od čega strahuju jedni ili drugi i na kraju, o čemu trebaju polemisati.

Upravo zbog toga, pismo 38 teologa i muftija jeste kako društveni, tako i politički apel o neophodnosti medjusobnog i obostranog dijaloga.

Takav jedan dijalog na hrišanskom Zapadu zahtijevan je već nakon 11.Septembra. Ali, posmatran je samo u svijetlu zahtijeva ka muslimanskom svijetu. Sada se evo,otišlo i korak dalje. No, uprkos prave poplave takvih manifestacija pod nazivnikom dijalog hrišćanski-islamski svijet, govori se i dalje bez sluha prema drugima. Muslmanski svijet mora pritom priznati, da svojom nejedinstvenošću ide naruku kritičarima na krišćanskoj strani , dok krišćanski na drugoj, upućuje apele bez da i sam nešto nudi.

Sada je pismo 38-rice konkretna ponuda, koju treba uzeti ozbiljnom i u tančine razmotriti. I to ne samo

Papa na čiju je adresu doznačena, nego i obični čovjek u Frankfurtu, Londonu ili Islamabadu.