1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Mursijevi grijesi

Egipat nakon državnog udara, glavna je tema pisanja njemačkih listova. Tisak komentira da je to težak novi početak za tu zemlju, ali i da se islamisti neće pomiriti sa svrgavanjem Mursija.

"Nakon pada izabranog predsjednika Muhameda Mursija, glasan je poziv za brzim povratkom demokraciji u Egiptu", navodi u svome online izdanju list Tagesspiegel i prenosi da je svrgavanje Mursija, godinu dana nakon njegovog stupanja na funkciju, na međunarodnoj razini izazvalo podijeljen eho: "U arapskom svijetu je djelovanje vojske pozdravljeno. Turska je osudila uplitanje vojske. Obama je zatražio od vojske da brzo preda vlast jednoj izabranoj vladi. Uputio je opomenu zbog samovoljnih uhićenja i najavio da će se provjeriti američka pomoć vojsci u iznosi od više od jedne milijarde dolara godišnje. Svrgavanje Mursija međutim nije htio osuditi, kao što to nisu htjeli ni Ujedinjeni narodi, a ni EU. Njemački ministar vanjskih poslova, Guido Westerwelle, je smjenu Mursija ocijenio kao udarac za demokraciju."

Adli Mansur

Mursijev nasljednik i privremeni predsjednik Egipta, Adli Mansur

Tagesspiegel dalje navodi da je privremeni predsjednik, Adli Mansur, najavio da će se ustav preraditi i da će se brzo provesti novi izbori za predsjednika i parlament. "Prvo bi se trebali uspostaviti jedna tehnokratska vlada i Vijeće za nacionalno pomirenje. Najbolje šanse da postane šef prijelazne vlade ima dobitnik Nobelove nagrade za mir, Mohamed el Baradei. Mansur je izričito Muslimansku braću, koji su ostali bez vlasti, pozvao na suradnju. Mnogi islamisti međutim strahuju od povratka u vremena kad su potlačivani i proganjani", piše Tagesspiegel navodeći ujedno da su islamisti pozvali na prosvjede jer ne žele prihvatiti "vojni puč" u Egiptu, te da odbijaju surađivati s novim vodstvom u toj zemlji.

Puč ili nova revolucija?

Stuttgarter Zeitung u svome komentaru također piše o "državnom udaru" vojske, navodeći da se tu nema što uljepšati: "U Egiptu je bio posrijedi klasični državni udar, puč od strane vojske, koja se plašila da će doći do kolapsa države i stoga svrgnula najvišeg državnog predstavnika. S pravilima demokracije i pravne države to nema nikakve veze. Možda je i istina da je Mursi bio loš predsjednik, koji je srozao gospodarstvo u svojoj zemlji i nije tražio politički konsenzus. Ali to, prema demokratskom naučavanju, ne može biti isprika za jedan državni udar. Kad se pomisli na povijesne likove poput pukovnika Gadafija u Libiji, Augusta Pinocheta u Čileu ili cara Bokasse u Srednjoafričkoj Republici - svi oni su pučem došli na vlast - onda postaje jasno koje mračno poglavlje se jednoj naciji može otvoriti državnim udarom. I vojska u Egiptu je u prošlosti zajedno s policijom često kršila ljudska prava pri progonu Muslimanske braće. No ipak: pored svih sumnji prema događajima u Kairu, tu je i klica nade da je to možda bila neka vrsta dobrog puča. Jer, ne mogu se previdjeti slike iz Kaira, a to su slike oduševljenih masa koje slave."

Bivši libijski vođa Muamer Gadafi

Bivši libijski vođa Muamer Gadafi

Stuttgarter Zeitung s tim u svezi postavlja pitanje: je li to uopće bio puč ili možda jedna nova revolucija, druga po redu nakon pada Mubaraka? List navodi da je demonstrantima 2011. trebalo 18 dana masovnih prosvjeda da se s vlasti skine Hosni Mubarak, a da je egipatskom narodu sada trebalo četiri dana da Mursija protjera iz predsjedničke fotelje. "U Egiptu, čini se, politika se još uvijek vodi na ulici - brutalno i veoma izravno", zaključuje Stuttgarter Zeitung.

Vojska Egipat vodi na minsko polje

Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u naslovu svoga komentara također navodi riječ "puč" i dodaje u samom komentaru da vojska "svrgavanjem Mursija Egipat vodi na minsko polje. Jer Muslimanska braća se iznova vide kao žrtve i neće popustiti." FAZ se pritom osvrće na to da su Muslimanska braća podcijenili snagu prosvjednog vala. "Za razliku od demonstracija prije pada Mubaraka, ovaj put Egipćani nisu demonstrirali samo na velikim trgovima velikih gradova. Oni su svoje nezadovoljstvo iskazali diljem zemlje. Na ulici su bili svi Egipćani, ne samo politizirani aktivisti", piše FAZ i nastavlja o razlozima za nezadovoljstvo Egipćana: "Mursijev grijeh je bilo prenaglo donošenje jednog ustava, koji zemlju nije ujedinio, već ju je još više podijelio. Usto, Mursi i njegova vlada su se premalo brinuli za gospodarstvo. Nesretni ustav nije taj koji je ljude natjerao na ulice, to je uradila tek gospodarska nužda. Redovi ispred benzinskih crpki su bivali sve duži, struja je sve češće isključivana, a inflacija ljude tjera u siromaštvo. Mursi je prekasno uočio eroziju njegovog ugleda, ali ju je svakako primijetio. Umjesto da se približi sve jačoj ne-islamističkoj oporbi, on je oslonac proteklih tjedana tražio kod selefija."

Mursijeve pristaše na demonstraciji u Kairu

Muslimanska braća i Mursijeve pristaše su regirali ljutito na njegovo svrgavanje

Pored razloga, koji su vjerojatno doveli do svrgavanja Mursija, FAZ piše i o šansama koje se otvaraju državnim udarom. List navodi da je ljudima dosta povezivanja politike i religije te da je sve glasniji poziv za razdvajanjem religije i politike. "Što god se u Egiptu dogodilo, Mursijevo svrgavanje ima posljedice po ostatak arapskog svijeta. Islamisti su izgubili dosta na vjerodostojnosti i nevinom imidžu. To olakšava potragu za novim opcijama. Islamisti, Muslimanska braća i selefije će u narednim godinama i dalje igrati ulogu u politici, ali ju neće dominirati. Ako dosadašnja oporba u Egiptu dobro uradi svoj posao, sekularni pokreti će dobiti zamah i u drugim zemljama, prije svega u Tunisu i u Libiji", zaključuje FAZ.

Autorica: Marina Martinović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić