1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Muratovići: selo koje nestaje

Dok se domaće vlasti i međunarodne organizacije hvale rezultatimja u procesu povratka izbjeglih i raseljenih lica teška ekonomska situacija tjera mnoge da napuštaju svoja ognjišta. Među njima su i mještani Muratovića.

Ovako izgleda jedno selo na zapadu.

Ovako izgleda jedno selo na zapadu: asfaltni put, struja i telefon su stvari koje se podrazumijevaju

Mještani sela Muratovići u općini Vitez tokom rata ostali su na svojim ognjištima, ali nebriga lokalnih i kantonalnih vlasti tjera ih da napuštaju svoje kuće i sreću traže negdje drugo. Broj stanovnika u selu je prepolovljen. Do sela udaljenog šest kilometara od Viteza vodi loš put kojeg su mještani svojim sredstvima asfaltirali, a ponegdje i betonirali. Pravi problemi dolaze u zimskom periodu pričaju nam mještani. Ismet Muratović, zaposlen u obliženjm Rudniku u travničkoj općini pojašnjava nam razloge zbog kojih mještani napuštaju Muratoviće: "Pa najveći problem je put i zima. Dva mjeseca traje,a uslovi su nikakvi. Moraš pare sakupiti da bi pročistili put. Ako ne pročistimo sami sebi put nema hodanja."

Loš put samo jedan od problema

Srednja Bosna poznata je po nacionalnoj segregaciji u školama. Djeca putuju po nekoliko kilometara kako bi pohađala odgovarajuću školu i sve to plaća kantonalno Ministarstvo obrazovanja. Nije baš svako u prilici da bira školu. Armin Muratović nije mogao da bira škola jer on najprije pješači, pa tek onda ide na autobus. Djeca iz Muratovića idu u najbližu školu." Zovem se Muratović Armin i imam 15 godina.Idem u Srednju školu u Vitez i prvi sam razred, frizer. Idemo do škole najprije pješice pet kilometara i tek onda dalje kombijem".

Učenici nemaju prevoza do škole

Pješice u školu

Pješice u školu

Neorganizovan prijevoz učenika iz ovog sela najveći je problem zbog kojeg mnogi napuštaju selo i odlaze kako bi djecu osigurali obrazovanje. Pješačenje je poseban problem za roditelje osnovaca, priča nam Nusret Muartović:" Evo imam primjer mog brata. Dijete mu je napunilo godine za polazak u školu i on mora, najvjerovatnije ići u podstanare. Ostavlja kuću da bi dijete moglo krenuti u prvi razred. Samo je, nema djece i slab je prirašataj iz razloga ekonomskih i finansijskih, a i mjesta gdje se nalazi".

Prije nekoliko godina selo je imalo preko stotinu stanovnika, danas svega četrdesetak, a na proljeće i ovaj broj će se prepoloviti. Malo brige lokalnih i kantonalnih vlasti oko održavanja puta i prijevoza učenika riješilo bi probleme, ali političari rijetko dolaze, kažu mještani Muratovića. "Dođu malo kad su izbori da vide situaciju. Obećaju i ništa".

I dok se domaće vlasti i međunarodne organizacije redovne hvale reultatima u procesu povratka izbjeglih i raseljenih lica prelijepo selo na svega pet-šest kilometara od magistralne saobraćajnice postaje sve praznije.