Ali wird 70

Muhamed Ali je postao bokser zbog toga što mu je neko ukrao bicikl. Imao je dvanaest godina i kao Kasius Marselus Klej mlađi živio je u Kentakiju. Džo Martin, koji je otkrio Muhameda Alija, pričao je kako ga je našao plačući i kako se kleo da će da se osveti lopovu. Bokserski trener uzeo je pod svoje okrilje mladog Kleja, crnog dječaka iz siromašne četvrti.

"On je bio najvrjedniji od sve djece koju sam ikada trenirao", priča Martin. Iako mu je nedostajala snaga bio je izuzetno agilan i kretao se jako dobro. Sa osamnaest godina je 1960. u Rimu postao olimpijski prvak u poluteškoj kategoriji. Zlatnu medalju je, zbog diskriminacije crnaca u njegovom rodnom gradu, bacio u rijeku Ohajo. Nakon stotinu pobjeda u 108 borbi Klej je završio svoju amatersku karijeru. Jedanaest "bijelih privrednika" iz Luisvila su se udružili kako bi mu omogućili prelazak među profesionalce.

"Ja sam najveći!"

Izuzetno talentovani bokser bio je viđen kao arogantan i galamdžija. Uvijek bi prije borbi govorio da je "najveći i najljepši bokser svih vremena", a na račun svojih protivnika pravio viceve. U svojoj prvoj borbi 1964. protiv branioca titule šampionskog pojasa Sonija Listona Klej je važio za autsajdera. Ali, nakon šest rundi Linston je "bacio peškir". "Ja sam najveći", zagrmio je tada novi svjetski šampion u mikrofon.

Još iste godine postao je poznat po aktivizmu u organizaciji "Nacija islama" koja se borila za ljudska prava crnaca. Tada uzima ime Muhamed Ali. A zbog toga što je odbio da ode u Vijetnamski rat 1967. gubi ne samo boksersku licencu već biva i osuđen na pet godina zatvora. No, nakon kaucije ostaje ipak na slobodi.

Borba stoljeća

Umjetnici i intelektualci, kao što su holivudske zvijezde Ričard Barton i Henri Fonda, ili pisac Truman Kepot, založili su se za to da se Ali vrati u ring. Pauza je trajala tri godine, a onda se, nakon dvije borbe, Muhamed Ali na njujorškom Medison skver gardenu u "Meču stoljeća" borio protiv aktuelnog svjetskog prvaka Džoa Frejzera u duelu koji je pak bio mnogo više nego sport. Ali je zbog svog političkog angažmana važio za protivnika američke kulture, dok je Frejzer predstavljao mejnstrim. U jednoj od najkrvavijih borbi, u preko 15 rudni Frejzer je na poene pobijedio Alija koji nije bio u staroj formi. Bio je nešto deblji i sporije se kretao. U posljednjoj rudni je prvi put u karijeri bio na podu.

No, bilo je i drugih uzbudljivih borbi. Jedna od takvih bila je u istoriji boksa zapamćena "The Rumble in the jungl" iliti grmljavina u džungli. 1974. Ali je u Kinšasi, u tadašnjoj Demokratskoj Republici Kongo boksovao protiv do tada neporaženog svjetskog prvaka Džordža Formana. Forman je najveći dio svojih mečeva dobio nokautom. Ali je pobijedio te osvojio titulu po drugi put. Kasnije je titulu uspješno branio protiv Frejzera i drugih boksera, ponekad dominantno ali ponekad i uz pomoć jakog ugleda među sudijama. Ali je titulu osvojio treći put u meču protiv Leona Spinksa 1979. godine. Od ovog boksera ju je i izgubio godinu dana ranije, a nakon toga se povukao neporažen.

Heroj!

Kao jedan od najboljih mečeva u istoriji boksa, poznat i kao "Triler u Manili", važi meč protiv Džoa Frejzera koji je nakon teških 14 rundi predao borbu. No, ovaj bokserski nivo Ali više nikada nije dostigao. Nakon poraza od Trevora Berbika, Ali se 1981. godine sa skoro 40 godina povukao iz ringa.

U to vrijeme već je bolovao od Parkinsonove bolesti. Narednih godina mu se stanje pogoršalo. Imao je problema sa govorom kao i motoričku disfunkciju, što je vjerovatno posljedica mnogih udaraca koje je kao bokser morao da prima. Kada je drhtavom rukom u Atlanti 1996. zapalio olimpijski plamen njegova sudbina je dirnula ljude širom svijeta. Alijev nekadašnji protivnik Džordž Forman u međuvremenu je postao njegov prijatelj. "Za mene je on heroj. Najveći čovjek koji je ikada viđen u boksu!", rekao je Forman o Muhamedu Aliju.

Autor: Štefan Nestler / Svetozar Savić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić