Muhamed Ali: Portret "najvećeg na svijetu"

Ovaj portret Muhameda Alija načinio je jedan od njegovih omiljenih fotografa, Nijemac Thomas Hoepker. (Čikago, 1966.)

Ovu fotografiju napravio je Carl Fischer 1967. Bila je na naslovnici lista "Esquire". Bazira se na slikama renesansnih italijanskih umjetnika o mučeništvu Svetog Sebastiana. Ali je tada odbio da ide u rat u Vijetnamu. Njegovo obrazloženje: "Nijedan Vijetnamac me do sada nije nazvao 'crnčugom'." Time je na sebe navukao bijes bijelaca u SAD.

Harry Benson je 1964. fotografisao Alija (koji se tada još uvijek zvao Cassius Clay) na susretu sa Beatlesima u Miamiju. Još na početku njegove karijere se vidjelo da je Ali isuviše velika zvijezda da bi blistala samo na sportskom nebu. Postao je miljenik pop-kulture.

Isječak jedne od najpoznatijih Alijevih fotografija iz ringa. Napravljena je tokom njegove druge borbe protiv Sonnyja Listona 1965. u malom gradiću Lewiston. 23-godišnji šampion je upravo na pod poslao tada već bivšeg šampiona. Neil Leifer je bio sretni fotograf koji je stajao u pravom trenutku na pravom mjestu kako bi fotoaparatom uhvatio ovu upečatljivu scenu.

Cassius Clay je promijenio svoje ime u Muhamed Ali, nakon što je 1965. konvertirao na islam. Kasnih 1960-tih je bio jedan od najprominentnijih članova pokreta "Nacija islama" kojeg je vodio Malcolm X. Otvoreno je govorio o religiji. Thomas Hoepker je fotografisao Alija kako se moli u uglu ringa, u Londonu 1966.

Ali nije propuštao priliku da pruži zabavu širokim masama, a njegovi obožavaoci su hrlili čak i na treninge. Ova fotografija Petera Angela Simona prikazuje boksera prilikom treninga 1974. Iste godine je Ali dobio meč protiv Georga Foremana koji je važio za "nepobjedivog" i ponovo posao šampion. Meč kojeg je Ali nazvao "Rumble in the Jungle" postao je najpoznatija borba u istoriji boksa.

Ali je sam sebe opisivao pomalo "ženstvenim" pridjevom - da je "zgodan". Stalno je ukazivao na to da, za razliku od svojih potivnika, ima lice koje nije unakaženo borbama. Ova taština je nerijetko bila glumljena, ali je Aliju očito bilo stalo do njegovog izgleda. Thomas Hoepker fotografisao ga je prilikom posjete frizeru u Čikagu.

Pogotovo na početku svoje karijere, Ali je ostavljao utisak da je boks nešto što on radi s lakoćom, ali iza svega su stajali sati treninga i rada. Ova fotografija Thomasa Hoepkera, napravljena u Čikagu 1966, ukazuje na to koliko je sati dnevno ovaj bokser provodio usamljen u sali za treniranje kako bi stigao do samog vrha.

Izložba u Berlinu pokazuje da Muhamed Ali nije bio samo objekt za fotografe, nego da je bio aktivni subjekt. Fotografi su često govorili kako je lako raditi s njim jer je "razumio" kameru. Ova fotografija Thomasa Hoepkera portretira ne samo boksera Alija, nego i njegov afinitet prema kamerama.