1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Mučenja zatvorenika su svakodnevica

U mnogim dijelovima svijeta mučenje još uvijek pripada u svakodnevicu. Na to se posebice ukazuje na današnji Međunarodni dan podrške žrtvama mučenja.

Mučenje kao sustavna metoda kojom se državne institucije bore protiv neistomišljenika je već odavno trebalo postati stvar prošlosti. No u mnogi dijelovima svijeta mučenje se još uvijek primjenjuje, prije svega protiv političkih zatvorenika. Tako i u Aziji. Phil Robertson, voditelj odjela organizacije Human Rights Watch za Aziju, govori za Deutsche Welle o svojim iskustvima u borbi protiv mučenja.

U kojim azijskim zemljama je mučenje svakodnevna pojava?

Phil Robertson, voditelj odjela organizacije Human Rights Watch za Aziju

Phil Robertson, voditelj odjela organizacije Human Rights Watch za Aziju

Phil Robertson: Tužna je istina da snage policije u zemljama jugoistočne, južne i istočne Azije mučenja neprestano koriste kao uobičajenu metodu prilikom saslušavanja kako bi pojedince prisilile na priznanje. U jugoistočnoj Aziji to primjećujemo u Vijetnamu, Kambodži, Laosu, Tajlandu, Mijanmaru, Maleziji, Indoneziji kao i u drugim zemljama. Isto vrijedi i za sve zemlje južne Azije.

Ovaj je problem tolik da se ne može reći gdje bi se moglo uopće početi s borbom protiv korištenja mučenja od strane policije. Istrage policijskih mučenja su stalna tema našeg posla. Primjerice, u Maleziji smo vidjeli da je sustavno mučenje osoba koje su se nalazile u pritvoru, a koje je često dovodilo i do smrti - nešto što postoji već godinama.

Human Rights Watch je osim toga ustanovio kako se mučenja događaju redovito i u raznim klinikama "za odvikavanje od droga" u Kini, Laosu, Kambodži i Vijetnamu. Dakle, čak i u slučajevima kada bi se ljudima zapravo trebalo pomagati i pomoći, čak i tada dolazi do bičevanja ili još gorih oblika mučenja.

U zemljama kao što su Singapur ili Malezija je bičevanje čak i sastavni, ustaljeni dio pravnog sustava. Riječ je u svakom slučaju o kažnjavanju koje Human Rights Watch smatra stravičnim i neuobičajenim.

Naravno, središnji dio ove diskusije se kreće oko "političkih zatvorenika" u Vijetnamu, Laosu, Mijanmaru i drugim totalitarnim državama - na čelu sa Sjevernom Korejom.

Samo mali broj počinilaca je procesuiran

Samo mali broj počinilaca je procesuiran

Osim toga, ono što doista dubinski šokira je i činjenica da počinitelji tek vrlo rijetko budu pozvani na odgovornost. U mnogim spomenutim zemljama državni činovnici koji sudjeluju u mučenju očigledno uživaju imunitet.

Koja vrsta mučenja se najčešće primjenjuje?

Na prvom mjestu tu naravno dolazi premlaćivanje, ali tu su i elektrošokovi, nanošenje opekotina cigaretama. Zatim se često i seksualno nasilje primjenjuje kao jedan oblik mučenja.

Bilježite li možda ipak nekakve pozitivne pomaka posljednjih godina, barem kada je Azija u pitanju?

Rad Istražnog povjerenstva Ujedinjenih naroda o kršenju ljudskih prava u zatvoreničkim logorima u Sjevernoj Koreji bilo je sigurno pozitivan pomak. Vlasti u Pjongjangu pozvane su da preuzmu odgovornost. I u Mjanmaru je puštanjem na slobodu jednog broja političkih zatvorenika postignut mali korak prema naprijed.

Koliko je zapravo teško odgovorne dovesti pred lice pravde?

Tamo gdje se mučenja primjenjuju na državnoj razini, poput Vijetnama ili Sjeverne Koreje, to je nemoguće. U rijetkim slučajevima je moguće časnike nižeg ranga pozvati na odgovornost.

Oslobađanje političkih zatvorenika u Mijanmaru je dobar znak

Oslobađanje političkih zatvorenika u Mijanmaru je dobar znak

U kojoj mjeri je mučenje u azijskim zemljama zapravo zakonski kažnjivo?

Problem nije zakonodavstvo, jer u mnogim zemljama mučenje stoji na listi kažnjivih djela, ako ne mučenje a onda nanošenje tjelesnih ozljeda. No dovesti počinitelje pred sud je jedna posve druga priča. Mučenja se najčešće odvijaju daleko od očiju javnosti. Prema van su sve vlade otvoreno protiv mučenja i vlasti čine sve da javnost, pogotovo inozemna, ne sazna ništa.

Postoji li neka žrtva mučenja čija sudbina Vam se posebno urezala u sjećanje?

Svih ovih godina, koliko se bavim sudbinama žrtava mučenja sam shvatio jedno: godinama nakon mučnih događaja žrtve se suočavaju sa psihičkim problemima. Zabrana mučenja je temeljno ljudsko pravo i zato moramo udvostručiti naše napore u borbi protiv sustavnih metoda mučenja. I one odgovorne dovesti pred sud.