1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Mržnja prema strancima u Njemačkoj

Sedam godina je prošlo. Danas se zna da je bombaški napad u kelnskoj Keup ulici organizirala neonacistička teroristička grupa. Stanari u toj ulici nisu iznenađeni.

Muslimanke s maramom u Njemačkoj

Njemačka ima problem s mržnjom prema drugom i drugačijem

Sasvim normalno poslijepodne u ulici Keup. Prodavnice su otvorene, restorani čekaju večernje goste. Svugdje se čuje turski jezik. Zbog stanovnika turskog porijekla, ova ulica se zove i “Turska ulica u Kelnu”. Kod njih je ovih dana primjetna zabrinutost, ali i olakšanje. Naime, utvrđeno je da iza bombaškog napada, izvršenog prije sedam godina, ne stoje Turci, kako su mnogi pretpostavljali, nego neonacističa teroristička grupa.

Keup ulica prije sedam godina

Keup ulica prije sedam godina

Napad je izvršen 9. juna 2004. godine pred frizerskim salonom "Kuaför Özcan". Tada se mislilo da se radi o napadu kurdske terorističke organizacije (stranke) PKK ili internom obračunu među turskom mafijom. Prilikom napada su povrijeđene 22 osobe. Svi stanovnici, koji žive u toj ulici, bili su u šoku. 23-godišnji Öznur Özkocacık dobro se sjeća tog dana. “Ljudi su jednostavno polegli po ulici. Čula se vriska. Mnogi su plakali. Sumnjalo se da postoji još jedna bomba. Niko nije smio kući. Sve je bilo blokirano. Na početku se mislilo da su Kurdi. Međutim, kasnije nam je bilo jasno da to s njima nema nikakve veze”, priča on.

Mlađa žena, koja je odrasla u „Keupstraße”, veoma je zadovoljna što je konačno poznato ko je odgovoran za napad. Neonacistâ se ne boji. U toj ulici se osjeća dobro i sigurno. Jedino pitanje koje postavlja je: „Zašto nam je to urađeno?"

Smetalo im što su odgovorne tražili među njima

Zlatar Yakup Arslan se raduje što je dokazana nevinost stanovnika koji su tada bili osumnjičeni. Sjeća se da je frizera Özcana Yıldırıma policija ispitivala nekoliko dana. "Tada je policija na našeg prijatelja vršila veliki pritisak. Sumnjali su da iza napada stoji turska mafija ili PKK. Međutim, sada je izašlo na vidjelo da je to ipak bio neko drugi. Nas, trgovce i stanovnike u 'Keupstraße', to veoma raduje jer nam je smetalo to što su odgovorne tražili među nama”, kaže ovaj zlatar.

Sancak Topal

Sancak Topal

Mnogi stanovnici Keup ulice su mišljenja da policija tada nije provela detaljnu istragu kako bi pronašla odgovorne za napad. Za njih je neshvatljivo da se u jednoj zemlji kakva je Njemačka počinioci ne mogu uhapsiti. Zašto je trajalo toliko dugo da se razjasne detalji devet ubistava i jednog bombaškog napada, ako je to organizovala jedna grupa? Prevodilac Sancak Topal o tome otvoreno govori. "Jer to nisu željele njemačke vlasti. Glavno je bilo da stranaca bude manje. To je istina. Ako Nijemci žele pronaći ubice i atentatore, uradiće to odmah. Međutim nisu se trudili i nije im to bilo u interesu“, kritikuje Sancak Topal.

Pravi problemi ostaju neriješeni

Bahri Kayakıran, radnik u jednoj zlatari u Keupstraße, kaže da je pogubno to što je rasvjetljavanje cijelog slučaja trajalo toliko dugo. “Stanovnici i trgovci su i dvije godine kasnije mislili na taj napad. Postoje osobe koje ne žele da se razjasni taj slučaj. Mnogi su imali osjećaj da su odgovorni zaštićeni”, kaže Kayakıran i dodaje da misli da je bilo pokušaja da se na četvrt udari pečat “kriminalnog miljea”. On se također ne boji neonacista. “Činjenica je da u Njemačkoj ima mržnje prema strancima, i turske zajednice su spremne na napade iznutra. Znamo da se svakog trenutka nešto može desiti”, kaže Kayakıran.

Turski frizerski salon u Keup ulici

U Keup ulici dominiraju turske prodavnice i radnje

Čovjek se u Keupstraße osjeća kao da je u Turskoj. Prodavnice, restorani, kafane samo za muškarce, djeca na ulici: slike koje podsjećaju na Tursku. Iako se više govori turski jezik nego njemački i o turskoj politici diskutuje više nego o njemačkoj, stanovnici ove ulice žele jednaka prava kao i svi ostali ljudi u Njemačkoj. Znaju da će ih u narednih nekoliko dana tražiti novinari i političari. Nakon toga će opet pasti u zaborav. Jedan trgovac, koji želi ostati anoniman, kaže: “Ne želimo biti instrumentalizirani. Novinari i političari ovdje provedu nekoliko dana i ponovo nestanu. Ali pravi problemi ostaju neriješeni. Zbog toga protestujem”.

On i mnogi drugi stanovnici traže vjerodostojno djelovanje, pravdu i jednak tretman, jer je nakon sedam godina postalo jasno da oni nisu bili počinioci. Međutim, još uvijek se ne zna ko je stvarni počinilac.

Autori: Başak Özay / Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Marina Martinović

Preporuka redakcije