Možda Erdogan to ne razumije…

Krajem marta ove godine njemački satiričar Jan Bemerman je na drugom programu njemačke televizije (ZDF) u emisiji „Magazin Royal" želio da objasni gledaocima razliku između satire i vrijeđanja. I to tako što je na primjeru pjesme o turskom predsjedniku Erdoganu pokazao kako izgleda vrijeđanje. Ogradivši se riječima kao što su „ovo nije satira" ili „ovo se ne smije", Bemerman je izgovorio niz najgorih uvreda na račun Erdogana, služeći se psovkama te slikama pedofilije i zoofilije. Erdogan je zatim od Njemačke zatražio da pokrene krivični postupak protiv Bemermana, što je njemačka vlada kasnije odobrila. Incident je doveo do zatezanja odnosa Ankara i Berlin, samo nekoliko dana nakon što je na snagu stupio Sporazum EU i Turska o rješavanju izbjegličke krize.

Državno tužilaštvo u Majncu juče je međutim obustavilo sudski postupak protiv Bemermana vođen zbog vrijeđanja stranog državnika. Tužilaštvo polazi od toga da Bemerman nije namjerno želio da uvrijedi Erdogana, već da je želeo da pokaže granice slobode mišljenja i umjetničke slobode. Ostaje sada privatna Erdoganova tužba za nadoknadu štete koja je proslijeđena sudu u Hamburgu. Evo kako se u njemačkoj štampi komentariše jučerašnja odluka:

Frankfurter algemajne cajtung (Frankfurt): „Samo jedan jedini put u novijoj njemačkoj istoriji kancelarka Merkel je izričito priznala grešku – nakon što je za Bemermanovu pjesmu o turskom predsjedniku Erdoganu kazala da je namjerno uvredljiva. Državno tužilaštvo u Majncu, čiju je istragu zbog uvrede predsjednika odobrila kancelarka, sada joj je dalo za pravo: sud u lirici iz Neo-Rojala ne vidi uvredu."

Zidojče cajtung (Minhen): „Obustavljanje istrage državnog tužilaštva ne ide na čast ni komičaru Bemermanu ni predsjedniku Erdoganu. Prekidanje postupka ne znači da je Bemerman sa svojom pjesmom napravio lijepo umjetničko djelo kao ni to Erdogan smije slobodno da se vrijeđa. To samo znači da Bemerman neće biti kažnjen, što je ispravno."

Miteldojče cajtung (Hale): „Iako paragraf koji predviđa kazne za vrijeđanje stranog državnika i dalje postoji, sud je zaključio da je Bemerman smio da kaže to što je rekao o turskom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoganu. Krivično djelo u svakom slučaju nije moglo da se dokaže sa sigurnošću. Tačka. Tako je i dobro. Smijanje satiri, čak i kada je veoma gruba, ostaje dozvoljeno."

Vestfalen blat (Bilefeld): „Sada bi jednostavno moglo da se kaže: tako funkcioniše pravna država. Predsjednik jedne strane države osjetio se uvrijeđenim (paragraf 103), njemačka vlada je pravnički korektno (paragraf 104a) odobrila pokretanje istrage – i sud je presudio. Ali slučaj Erdogan-Bemerman nije tako jednostavan. Slučaj je prerastao u malu državnu aferu koja bi potrajala do danas da je presuda iz Majnca bila drugačija. U šest mjeseci od kako je turski predsjednik podnio tužbu mnogo toga se desilo: poslije pokušaja puča, Erdogan je pretumbao zemlju sa ciljem očuvanja svoje moći. Još prije pola godine prevladavao je utisak da kancelarka svog zemljaka šalje pod nož, kako bi udovoljila vladaru sa Bosfora da bi se ovaj pridržavao sporazuma o izbjeglicama."

Štutgarter nahrihten (Štutgart): „Savezna vlada se suočila sa negodovanjem kada je u aprilu ovlastila sud u Majncu da pokrene slučaj. Kritičari su to vidjeli kao još jednu uslugu savezne kancelarke njenom savezniku u izbjegličkoj politici Erdoganu. Ali taj korak je bio potreban: nezavisne sudije su zadužene za tužbe, a ne vlada. Erdogan će misliti da su državni tužioci politički odlučili, ali upravo o suprotnom je riječ. Primjer za vladavinu prava – ali za vladara iz Ankare je to vjerovatno nerazumljivo."

Augzburger algemajne (Augzburg): „Dobro je da se 2016. godine u Njemačkoj više ne izriču presude za vrijeđanje stranog državnika. Osjetljivi turski predsjednik je sa svojim bijesom sam sebi podmetnuo nogu. Tek podizanjem tužbe postalo je opšte poznato šta je Bemerman na jednom televizijskom kanalu u kasne sate izgovorio, gotovo bez pažnje javnosti."

Kelner štat ancajger (Keln): „Kao reakcija na autokratsko ponašanje Erdogana, odluka iz Majnca djeluje kao otrežnjenje. Bez obzira koliko moćno se neki političar osjeća – po njemačkoj pravnoj državi ne može tek tako da drma."

Rajnfalc (Ludvigshafen): „Sloboda umjetnosti mora da važi i za pjesmu za čiji jezik je blago reći da je kasno-pubertetski. Ta pjesma je ispisala istoriju, ali zbog toga neće ući u istoriju umjetnosti."

Nirnberger nahrihten: „Bemerman još uvijek ne može potpuno da odahne. U novembru će sud u Hamburgu razmatrati privatnu tužbu Erdogana protiv njega. Sve drugo osim obustavljanja postupka bilo bi iznenađujuće."