Moralno opravdano- turizam na jugu Azije

Samo nekoliko dana nakon katastrofe, vec mnogi turiste ponovo leze na ogbalama okeana, na suncu. Piju pivo i odmaraju se, dok drugi u pozadini rasciscavaju brda gradje i rusevina koje je nanijela voda. Nije cudo sto se na ovakve slike u casopisima gleda sa ogorcenjem i razocarenjem. Onaj kome je vazna samo licna lagoda, ko se odmara ne razmisljajuci na one koji su proteklih dana sve izgubili, ne moze ocekivati razumijevanje.

Ali, s druge strane: da li ovakve slike govore o jednoj velikoj istini ili samo o dijelu istine? Neki turisti naime govorili su u mikrofon novinara da su dozivjeli katastrofu i da su pomogli u rascicsavanju. Ignorancija i debelokoznost primijeceni su samo kod jednog odredjenog broja turista, cije fotografije sada obilaze svijet. I da li bi uopste bila pomoc postradalim podrucjima ako turisti iz Evrope vise ne budu tu dolazili? U smislu: nije problem promijeniti rezervaciju, nema veze da li putujemo na Karibe ili Indijski okean. Sunca ima i u mnogim dijelovima svijeta. Ako bi turisti ovako reagovali- onda bi ljudi u Aziji bili duplo kaznjeni. Jer mnogi regioni su ovisni o turizmu, ako nema turizma, onda bi podrucja kao sto su npr. Maledivi- bili unazadjeni, postali bi nerazvijeni dijelovi svijeta.

Turizam je u podrucjima zahvacenim katastrofom na jugu Azije moralno opravdan, ako se upraznjava u odredjenoj mjeri i na odredjen nacin. Pretpostavka za tako nesto je da turisti ne ocekuju da ce u razrusenom regionu imati istu uslugu i istu udobnost kao negdje drugdje, a kamoli da se prituzuje na tako nesto. Katastrofa na jugu Azije nije posljedica krivice ljudi, to je katastrofa koju je prouzrokovala sila prirode.Ljudi su krivi da nisu imali sistem upozorenja. To ce sada biti izgradjeno, nakon konferencije u Dzakarti.

Inace, upravo sada vazi moto: ne okrenuti ledja juznoj Aziji, vec pruziti podrsku. Ono sto ljudi tamo sada trebaju nije samo novac skupljen od dobrovoljnih priloga, vec nada u povratak normalnog zivota.