1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Monstrum ili klovn: Hitler u njemačkim filmovima

Kako bi se Hitler smio ili trebao predstavljati u filmovima? Podsmješljivo? Poput monstruma ili podsmješljivog monstruma? Na ova pitanja odgovara njemačka filmska kritičarka Margrit Froelich.

default

Adolf Hitler (Helge Schneider) u filmu "Mein Fuehrer" - "Moj firer"

DW: Gospođo Froelich, kako je njemačka filmska industrija predstavljala Hitlera od 2. svjetskog rata pa do danas?

Froelich: Dugo vremena je u Njemačkoj bio tabu predstavljati Hitlera u filmovima. Mnogima je to bilo neprijatno, tako da su oko te teme uvijek pravili veliki krug. Film "Posljednji akt" snimljen 1955 bio je zaista jedinstven u pokušaju da se suoči sa likom Hitlera. Publika u kinima reagovala je smeteno i s nevjericom. Bilo je i smijeha, iako to nije bila namjera filma. Istom temom, posljednjim Hitlerovim danima u bunkeru, bavio se i film "Der Untergang" - "Sklonište" snimljen 2004. Prije toga nije bilo puno ostvarenja, samo neki marginalni filmovi.

DW: Šta se potom desilo? Da li je Hitler prestao biti "tabu-tema"?

Froelich: Uistinu je došlo do promjene. Film "Sklonište" ("Der Untergang"), kako je njegov originalni naslov i film "Moj firer" ("Mein Fuehrer") Danija Levy-ja izazvali su mnoge diskusije, da li se to smije i slično. Rezultat je jedan opušteniji odnos prema figuri Hitlera.

Bruno Ganz (Adolf Hitler)

Bruno Ganz u ulozi Adolfa Hitlera u filmu "Der Untergang" - "Sklonište"

DW: Čega su se njemački režiseri plašili?

Froelich: Moglo bi se reći da je iz različitih perspektiva postojala jedna vrsta bespomoćnosti i smetenosti kada je u pitanju predstavljanje Hitlerovog lika. U nacističkoj propagandi bilo je prisutno njegovo veličanje, kao što je to prikazano u filmu "Trijumf volje " (Triumpf des Willens"), njemačke režiserke Leni Riefenstahls 1935. Satiričari nisu znali kako da se odnose prema Hitlerovom liku, za razliku od intelektualnog sloja koji je djelovao pred slom "Vajmarske republike", poput Kurta Tucholskog (Kurt Tuholski), koji ga je prikazivao kao jednu vrstu klovna. Ali to možda i nije baš priličilo zločinačkoj Hitlerovoj prirodi. Sam Chaplin (Čarli Čaplin) je svojevremeno rekao, da je znao za holokaust, da nikada ne bi pristao da igra Hitlera u filmu "Velika diktatura".

DW: Šta je sa budućim flimskim ostvarenjima? Da li je uopšte bitno da se u filmovima igra Hitlerov lik?

Froelich: Sigurno da jeste, jer je to suočavanje sa prošlošću, koja se mora preraditi. Potreba za istinskom konfrontacijom sa onim što se dešavalo tokom 2. svjetskog rata ostaje, jer se stvari moraju razjasniti. Publici, koja traži jedan takav odnos, teško padaju parodije, kakve izvodi Helge Schneider. S druge strane u filmovima koji razotkrivaju detalje iz prošlosti i istorije kakav je "Sklonište" ("Der Untergang") postoji opasnost dalje proizvodnje mita zvanog Hitler. No, umjetnici koji subverzivno razmišljaju igraju na drugu kartu ili trend: Njima je stalo da unište Hitlerovu auru."

Autor: Klaus Gerhke/Jasmina Rose

Odg. urednik: Azer Slanjankić