Moja majka je inžinjer ali mora da čisti u Njemačkoj
5. novembar 2007
Naselje sa višekatnicama na rubu Bonna. Šareno lišće, koje opada sa drveća, jedini je kontrast sumornim betonskim blokovima. U ulazu broj 42c živi 30 porodica. Jedna od njih je familija Schipilova.
Naselje na rubu Kelna. Crvene cigle sjaje se izdaleka. Kuća sa brojem 192 je lijepa i njegovana. Pored zvona piše: Ovdje stanuje porodica Maas.
Dva naselja, da ne mogu biti različitija. U bonskom živi 19-godišnja Katja Schipilova, rođena u Kirgistanu. Ona nosi otrcane jogging-pantalone i majicu. Sobu od 15 kvadratnih metara dijeli sa svojom sestrom, uostalom kao i kompjuter.
Katjina vršnjakinja iz Koelna Charlotte Maas u svojoj velikoj sobi ima TV sa plazma-ekranom i sopstveni kompjuter. Prostranu kuću oni sebi mogu priuštiti, jer roditelji dobro zarađuju. Njena majka je vaspitačica a otac rukovodilac u Pošti.
I Katjini roditelji su obrazovani. Ali sa svojim fakultetskim diplomama, u Njemačkoj ne mogu zaraditi novac. Katja pojašnjava:
«Iako je moja majka inženjer, ona čisti jer ne zna dobro njemački. Ja mislim da je to bolje, nego da sjedi pred TV-om. Moji roditelji rade 6 dana u sedmici."
Kada se Katja vrati kući, uzima knjigu u ruke. Uči po nekoliko sati na dan. Pa ipak, škola joj predstavlja problem:
"Dobijam lošije ocjene, jer ne znam dobro njemački. Recimo, kada imam test iz biologije, po jedan bod mi se odbije zbog svake gramatičke greške. Ili recimo kada je u pitanju istorija. Usmeno imam peticu a pismeno tricu, tako da je moja ukupna ocjena 4 minus.»
Njemica Charlotte nema takvih problema. Ona uči španski i roditelji su je ovo ljeto, u okviru razmjene učenika, poslali u Argentinu. Samo je let koštao 1.400 eura. Charlotte pojašnjava:
«Bila sam dva mjeseca na jugu Argentine u gradu Bariloche. Sa mnom je bila prijateljica iz škole. Po okončanju program, proputovali smo Argentinom.»
I Katja iz Kirgistana bi rado u inostranstvo. Ali, ona je raspust iskoristila da zaradi nešto para čišćenjem, kako bi sebi ispunila san iz djetinjstva:
«Ne stidim se zbog toga. Drugi đaci bi rekli, užas, pa to je odvratno. Za njih 100 eura nije ništa. Oni ne znaju kako je to kad moraš sam kroz život.»
Njena vršnjakinja Charlotte mjesečno, za džeparac dobija 150 eura. To je puno, priznaje, ali od toga mora finansirati i svoj odmor. Za godinu i po obje djevojke polagaće maturski. I dok Charlotte ne zna ni šta će studirati, Katja ima konkretne predstave o životu:
«Zadovoljna sam sa malo novca i stančićem. I da oko sebe imam ljude, koje volim. Mnogi ljudi ne cijene to što imaju u Njemačkoj. Ja ću znati to da cijenim.»