1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Moja Europa: nebo, Zemlja, identitet

Na čemu se temelje identiteti? Dokle god čovjek ne bude stanovao u svemirskim brodovima, njegovo "zemaljsko selo" će definirati njegovo samorazumijevanje, vjeruje Anila Wilms. Svjetski putnici su manjina.

Evangelički crkveni kongres je poznat kao duhovni događaj koji slavi ujedinjujuću snagu ljubavi, jača mirotvornu ulogu religije i zalaže se za ekumenski duh. Istina je: čežnja za spasenjem je svugdje na svijetu u istoj mjeri izražena. U duhovnom području postoji jedno zapanjujuće podudaranje svih vjerskih sustava: svi oni teže onome što se zove unio mystica, stapanju svega sa svim, ponovnoj vezi s početkom, vječnosti duše.

No aktualni crkveni kongres koji se održava u Berlinu je postao vrlo političan. Čini se da su svi akteri svjesni da su goruće teme današnjice više svjetovne nego božanske prirode. Bilo je riječi o izbjegličkoj krizi, o odnosu prema islamu, o zajedništvu u Europi.

Anila Wilms (A. Wilms)

Anila Wilms

U stvari su današnji konflikti posljedica razantnog tehnološkog razvoja - drastično olakšanim mogućnostima putovanja i virtualne komunikacije koji omogućavaju intenzivan dodir između ljudi i kultura.

Tko sam ja? Tko si ti?

Taj razvoj štiti i podržava vlastita ideologija. Postoji sve veći sloj ljudi koji su konstantno u pokretu: trgovci, diplomati, savjetnici, kuriri, pronalazači, svjetski putnici, ljudi koji svaki dan na posao putuju preko granice, graditelji mostova koji su stalno u zraku i u virtualnom i apstraktnom prostoru pronalaze svoju domovinu. No, koliko god bila važna njihova uloga i moćan njihov glas - oni jesu i ostaju manjina.

Većina stanovnika Zemlje je čvrsto nastanjena na jednom mjestu i ostaje svom rodnom mjestu vjerna čitav život. I njima se taj razvoj baš ne mili. Postaje hektično i tijesno usvijetu, prostori za mir i povlačenje su ugroženi. Svi se pitaju: tko sam ja, tko si ti i kakav odnos imamo jedan prema drugome?

Ukorijenjeni na Zemlji

Radi se konkretno o vrijednostima, ukusu, nasljedstvu, načinu života. Nije riječ o religiji ili duhovnosti, već o identitetu. O ja-principu i mi-principu. O egzistencijalnoj potrebi čovjeka da ovdje na Zemlji bude jedinstven i nezamjenjiv. Radi se o pitanju za što vrijedi živjeti.

Tko misli da se kulturološke razlike daju izjednačiti ili čak ukinuti razmjenom, grdno se vara. Koliko god komunikacijske tehnologije napredovale, čovjek ostaje dijete Zemlje s iskonskom potrebom da u njoj bude ukorijenjen. Gaja, majka Zemlja, bila je prva tu, kaže grčka mitologija. Tek kad se počela osjećati usamljenom i poželjela partnera, stvorila je Urana, nebo, kako bi je okruživao i družio se s njom.

Muškarci drže veliku kuglu u kojoj se zrcali nebo (picture-alliance/dpa/Sophia Kembow)

Prema grčkoj mitologiji je Zemlja (Gaja) sebi stvorila nebo (Uran) kako bi joj ono pravilo društvo

Svijet brojnih sela

Identitet čovjeka je izravno povezan s krajem u kojemu je rođen. Svaki djelić Zemlje ima svoj vlastiti karakter, vlastiti šarm, prastaru tradiciju koju su izgradile mnoge generacije - ima genius loci. Rodni kraj, klima, kuhinja, običaji i religija uvijek idu jedni s drugima. 

Oduvijek je bilo mjesta koja su proglašavana otvorenima: mjesta susreta, razmjene, proputovanja, slobodne luke, mjesta održavanja sajmova, trgovačke metropole. No, i dalje se naš svijet sastoji od bezbroj "zavičajnih sela". Dok god ljudska djeca ne budu odrastala u svemirskim brodovima, tako će i ostati. Čovjek je privržen svom selu, onome što mu je poznato i sigurno, i bez tih sela život ne bi bio moguć. U svakoj junačkoj sagi se junak vraća kući, stari s dostojanstvom i priča svojim unucima o svojim pustolovinama negdje  daleko.

Hrabrost za identitet

Ostaje pitanje o odnosu između tih brojnih sela. Ja na to gledam kao na odnos između individua. Kako jedan zdrav odnos izgleda, o tome u našem kulturnom prostoru u međuvremenu postoji konsenzus. Samo između jakih individua s jasnim konturama identiteta koje se susreću na istoj razini i s poštovanjem za prostor i granice onoga drugoga, mogu nastati uspješna partnerstva, može se uspostaviti jedan balans između onoga što se daje i onoga što se uzima. Na kraju jednog takvog putovanja su partneri rasli jedan uz drugoga. I tamo gdje tih pretpostavki nema, odnos djeluje rušilački te se raskida prije ili kasnije.

Ilustracija: podatkovni kabel omotan oko globusa (Imago/eyevisto)

Unatoč sve većoj digitalnoj povezanosti, čovjek ostaje privržen svom zavičajnom "selu", smatra spisateljica Anila Wilms

No, da se vratim na aktualnu političku debatu: Njemačka još uvijek ima problema sa svojim identitetom i to je zbog njezine povijesti i razumljivo. No, današnji Nijemci mogu biti ponosni na svoje selo - ono je postalo jedno od najboljih, najčišćih i najpravednijih na svijetu. Ono ima novim pridošlicama koje sa sobom donose dobre stvari - marljivost, umijeće, ambicioznost, snagu srca, maštu, humor ili barem ljubaznost, poniznost i volju za prilagođavanje - nešto izrazito vrijedno za ponuditi: prostor za individualni razvoj, prave mogućnosti za ostvarivanje vlastitog potencijala. A onaj tko to ne želi, taj je ovdje na pogrešnom mjestu.

Albanska spisateljica Anila Wilms od 1994. godine živi u Berlinu. 2012. je objavljen njezin prvi roman na njemačkom jeziku: "Albanska nafta ili ubojstvo na ulici Sjevera". 

Preporuka redakcije